subota, 10. ožujka 2012. u 06:00 Objavio/la radicalDreamer


U petom dijelu LOGH priloga upoznajte genijalnog i vječito pospanog taktičara - Yanga Wen-lija te najvažnije likove okupljene na strani Alijanse Slobodnih Planeta.  

U ovom dijelu teksta prikazani su karakterni profili nekih od najvažnijih likova u franšizi. Isti su koncipirani kao općenitiji informativno-analitički opisi u kojima se izbjegava spominjanje spoilera vezanih uz njihove daljnje sudbine tijekom središnje radnje, no zato su naznačene njihove pozadinske priče i motivi. Smatrate li da vam poznavanje informacija takvog karaktera može narušiti užitak gledanja, pristupite sadržaju na vlastitu odgovornost.


4.2. ALIJANSA SLOBODNIH PLANETA >


4.2.1. Yang Wen-li 
– drijemajući čarobnjak ispijanja čaja

O Istini „Možda doista i postoji univerzalna, apsolutna istina, koja poravnava sva pitanja. No ona je izvan dosega ovih malih ruku.“ ... „Malo je ratova između dobra i zla: najčešće je to sukob između dvaju dobrih alternativa.“


[Djetinjstvo] Budući heroj nacije veoma kontroverzne osobnosti i jedan od najvećih strateških genija u povijesti rodio se 767 UC u dobrostojećoj trgovačkoj obitelji u Alijansi Slobodih Planeta. Kao i Reinhardu, majka mu je preminula dok je bio veoma malen pa je jedinca odgojio otac, zakleti kapitalist, koji će mu pružiti prilično prizemljen, ali zdrav odgoj.

Od malena će ga podučavati kako je novac u ovom surovom svijetu punom eksploatističkih odnosa jedino sredstvo osiguravanja neovisnosti i očuvanja vlastitog integriteta, ali ga istovremeno usmjeravati i na umjetnost kao nepresušno vrelo oplemenjivanja duha.
Wen-li je češće nasmijan od Reinharda, a poraz na bojištu ne doživljava toliko osobno.
O životu; Yang Tain-long „Ako imaš novac, ne moraš raditi za ljude koje prezireš i ne moraš povinjavati svoje principe kako bi zaradio za život. Novac obogaćuje tvoj novčanik, a umjetnost tvoje srce.

[Obrazovanje] Yang je glavninu djetinjstva proveo na očevom trgovačkom brodu, a s 16 godina počinje izučavati povijest kojom je oduvijek bio zaokupljen. Kako će se po očevoj tragičnoj smrti pokazati da je glavnina umjetnina iz njegove kolekcije bilo krivotvoreno, Yang će ostati bez novca potrebnog za nastavak studiranja pa će silom prilika upisati povijest ratovanja na vojnoj akademiji, pod uvjetom da nakon studija odradi troškove obrazovanja kroz aktivnu vojnu službu.

Zbunjenost i pospanost: Yang je krajnje predvidiva osoba koja od života ne traži više od toplog obroka i pokoje povijesne knjige.
[Neprilagođenost] Naime, kao relativno anksiozan pojedinac sklon kontemplaciji  te uglavnom lišen socijalnih vještina preživljavanja, u sebi neće pronaći očev trgovački duh koji bi mu omogućio  da na sretniji način riješi svoju egzistenciju. U međuvremenu će biti prisiljen preorijentirati se s povijesti na strateške studije, a pritisak učenja će mu pričinjavati neprilike vezane uz izvrsnost.

Njegova nesnalažljivost u društvenim situacijama predstavlja jedan od glavnih generatora komedije situacije u seriji i gledatelja će s obzirom na ukupnost njegove karakterizacije vjerojatno asocirati na autističnog genijalca L-a iz nešto novijeg Death Notea.

O motivaciji „Svi moraju iskazati određenu dozu odgovornosti prema napravljenim računima. Ja također. To nije običan komad papira, već lanac koji veže ljude.“

Prijatelj Dusty bit će uz Yanga od samih početaka vojne karijere
[Heroizam] I ovdje izvire nepresušno vrelo ironije vezane uz daljnju sudbinu ovog krajnje jednostavnog i neambicioznog čovjeka, kojeg će u konstelacije zvijezda u suštini lansirati ni manje ni više nego manjak socijalne inteligencije. Yangov nasumični ples na samovoljnim valovima neminovnosti započinje s invazijom Carstva na maleni Alijansin planet El-Facil, gdje će sada već mladi kadet u vojnoj službi, zahvaljujući svojoj konceptualnoj inteligenciji i briljantnom strateškom planiranju, odigrati ključnu ulogu u evakuaciji višemilijunskog stanovništva.

Taj će mu poduhvat i donijeti gotovo mitski status Heroja El-Facila [Hero of El-Facil] i označiti početak njegove iznimne, mada trnovite vojne karijere – nečega što u biti nikada nije htio i što će mu uvijek teško padati, ali čega se slijedom daljnih događaja, svoje inertnosti te dubokog osjećaja odgovornosti nikada neće riješiti.
Jean-Robert, Jessica i Yang: dramatični događaji koji će rastaviti ove prijatelje iz djetinjstva duboko će se dojmiti Wen-lija.
O patriotizmu „Koja je najkukavnija i najsramnija stvar u ljudskom ponašanju? To je kada se ljudi koji imaju moć i oni koji im laskaju skrivaju na sigurnome, pritom uzvisujući rat -  kada druge prisiljavaju na patriotizam i žrtvu, šaljući ih u smrt na bojišnice.“ ... „Ako su obrana naše zemlje i žrtva toliko nužni kako tvrdiš, zašto sam ne učiniš što je potrebno umjesto da to govoriš drugima?“ ... „Prije nego nastavimo s ovim besplodnim ratom s Carstvom, ne moramo li prvo, poradi mira u svemiru, početi s istrebljivanjem takvih zlih nametnika?“

[Ogorčenje] Poput Reinharda, i Wen-li će se u svom usponu morati suočiti sa zavidnim i korumpiranim elitama, koje su u to vrijeme zauzele gotovo sve važnije militarističke i vojne funkcije u Alijansi i koje će nastojati sabotirati njegovu karijeru gurnuvši ga u vojno zaleđe. Svjedočeći izbliza unutrašnjem truljenju nekada idealima ispunjene demokracije i gubeći neke od dragih poznanika u kaosu društvenog previranja, prezret će lažni patriotizam oportunih političkih lešinara te militantne stukture kao takve.

O moći „Politička moć je za mene poput otpadne vode. Nešto bez čega se ne može, ali ne i nešto čemu želiš prići.“ ... „Vojska je oruđe nasilja...“ ... „I uz to, veoma loše oruđe. Imajući to na umu, budi čim bezazlenije oruđe možeš biti.“

Ni Wen-lijeve ruke nisu čiste, no zato se za razliku od političara sam bori za ideale u koje duboko u sebi vjeruje: slobodu i jednakost.
[Pacifizam] U toj će svojevrsnoj autonomiji vojske u sklopu državne hijerarhije, popraćenoj navlastitim interesima i pristranom manipulacijom monopolom nad prisilom, prepoznati tempiranu bombu unutar strukturiranih političkih zajednica općenito, što će se reflektirati kroz njegov, barem načelni, idealistički pacifizam te posebnu osjetljivost spram nužnosti razdvajanja i zasebne kontrole političke i vojne moći.

O miru „U ljudskoj povijesti nikada nije bilo „trajnog mira“. Ali je zato bilo i više nego dovoljno razdoblja, desetljeća mira. Ukratko, s odvažnošću se nadam nekolicini desetljeća mira u budućnosti.“

Upravo će to biti jedan od njegovih glavnih argumenata koji govore u korist konceptu demokracije, s obzirom da imperijalistički režimi kroz nepočudnu unifikaciju tih dvaju polova moći, a zbog nepostojanja demokratskih mehanizama kontrole, češće urađaju katastrofičnim scenarijima u odnosu na stanovništvo nad kojim se vlada.  
U žaru borbe, Yang je jednako žustar kao i Reinhard.

O demokraciji i vojsci „Demokracija institucionalizira kontrolu onih u posjedu moći kroz zakone i strukturu. A vojsci je kontrola potrebna ponajviše. Ona se bori za političku strukturu koja ju fundamentalno osporava. Vojske unutar demokracije moraju prihvatiti tu kontradiktornu strukturu. Jedina stvar koju vojska može zahtijevati od vlade je povlaštena mirovina i plaćeni godišnji. Drugim riječima – prava radnika. Više od toga nemaju pravo tražiti.“ ... „Veoma je malo slučajeva u kojima se vojska priklanja ljudima, kada se oni u posjedu moći nađu suoćeni s pritiskom javnosti. Daleko od toga. U prošlosti je vojska, iz zemlje u zemlju, evoluirala u strukturu moći koja ljude kontolira putem nasilja.“

[Čarobnjak] S obzirom na daleko veću kvalitativnu i organizacijsku nadmoć Carstva, nevjerojatni vojni uspjesi koje će Yang svojom genijalnošću ostvariti primorat će i nesklone mu elite da se uhvate za njega kao za posljednju slamku spasa ove oronule demokacije. Uskoro poznat i kao Čarobnjak [Magician] te Čudotovorni Yang [Miracle Yang], zbog izvađanja, s obzirom na resurse naoko neizvedivih vojnih poduhvata, Wen-li će postati glavni izvor Reinhardovih frustracija i faktor kočenja njegove osvajačke ekspanzije. Dokazat će se ne samo kao izniman strateg, već i kao još bolji taktičar.

Životni moto: zašto brzo, kad može polako.
[Letargičnost] Dok sjajem svojih postignuća bude privlačio niz gorljivih pobornika demokracije, koji će se srčano usprotiviti Reinhardovoj hegemoniji, Yang će najčešće nezaintersirano i polupospano ispijati čaj s brandyem zavaljen u udobnu fotelju, pritom smišljajući nove borbene poteze i kontemplirajući o povijesti svijeta te životu kao takvom.

O prijatelju „Ljudi su pili alkohol prije pet tisuća godina,  pijemo ga i mi dan danas...“ ... „...a pit će ga i za narednih pet tisuća godina.“ ... „Alkohol je prijatelj čovječanstva. Mogu li prijatelja ostaviti na cjedilu?“

Za razliku od Reinharda, kojeg je prijezir prema trenutnoj strukturi odnosa u svojoj državi motivirao na uzimanje stvari u vlastite ruke i sprovođenje kompletne društvene revolucije, Yanga će prijezir prema pokvarenim namjesnicima u demokratskoj vladi dodatno učvrstiti u njegovom beskompromisnom idealističkom opredjeljenju za dotični politički sustav.

Schonkopf u jednom od besplodnih pokušaja nagovaranja Yanga da iskoristi povijesni trenutak poput Reinharda i uzme stvari u svoje ruke.
O naciji  „Ništa što ne postoji od samoga postanka svemira ne mora nužno preživjeti do kraja.“ ... „Kao što i ljudi kad-tad umiru, ni nacije nisu posve neuništivi entiteti. One nisu ništa drugo do li oruđe.“ ... „Ljudi trebaju društva, ali ne trebaju nužno i nacije.“

Iako će osjetiti jednaku potrebu za temeljitim čišćenjem istog od (moralne) korupcije, propustit će priliku da iskoristi povijesne okolnosti te ga, uz pomoć odanih mu drugova, koji će ga na to i poticati, preoblikuje na bolje. On će tu zadaću prepustiti prirodnom slijedu događaja, pritom nastavljajući kiselog lica i krajnje nemotivirano srkati čaj.

O represiji „Nacija koja ne mari za društvenu nejednakost, bezobzirno povećava vojni budžet i potom koristi moć kako bi pritisnula vlastite građane pod izgovorom prijetnje vanjskog neprijatelja, nalazi se na putu izumiranja.“

I Wen-li intezivno i duboko proživljava događaje u vanjskome svijetu, no to ne pokazuje drugim ljudima.
[Kontemplacija] Ovaj tipičan prizor vezan uz zamišljenog i simpatično zbunjenog Yanga nužno izaziva svojevrsno sažaljenje spram njegove „suvišnosti“, odnosno nemogućnosti konsolidacije s konkretnim svakodnevnim svijetom koji ga okružuje. Nesposoban da primjereno izrazi simpatije prema djevojci koja mu se sviđa ili jednostavno namjesti svoj krevet, on će radije ignorirati beznačajnosti svakodnevice i, zadubljen u daleke zvijezde, ptičjom perspektivom razmatrati začudne tokove sudbine. I eventualno umrijeti od gladi, ukoliko mu se neka dobra duša ne smiluje servirati ručak.

O lijenosti „Višak slobodnog vremena mi nikada nije predstavljao problem“ ... „...želi da radim puno više nego li je moja plaća vrijedna.“

Trenutak za pamćenje: Yangov prvi susret s Reinhardovom borbenom brodicom na kojoj se nalazi amblem Galaktičkog Carstva.
[Reinhard] U svojim promišljanjima ni Wen-li neće ostati imun na euforiju izazvanu likom i djelom kraizmatičnog cara von Lohengramma. Štoviše, on će mu se iskreno diviti, pritom legitimirajući određene benefite diktature kao sustava vlasti i postulirajući kako bi bio sretan u službi tako odvažnog i moralnog cara, da se igrom sudbine rodio u Imperiju.

Ipak, Yang će do kraja braniti ideale demokracije, pozivajući se na njene konceptualne prednosti s obzirom na imperijalističku vladavinu. Jedan od temeljnih argumenata kojima će opravdati beskompromisnost svog opredjeljenja je nemogućnost podčinjavanja sjaju nečijeg ega, nakon iskustva rođenja i odrastanja na zasadama parlamentarne demokracije te uživanja njezinih plodova - slobode, jednakosti i prava na izbor.

O imperijalizmu „Diktatura sama po sebi nije apsolutno zla. Riječ je tek o nešto drugačijem obliku vladavine. Poanta je u tome na koji ju se način može primjeniti na korist društva.“ ... „U stvarnosti je diktatura ta koja drastično unapređuje vladavinske reforme. Ipak, smatram da bi čovječanstvo trebalo izbjegavati ujedinjenje pod njenom kapom. Iako je istina da Vojvoda Lohengramm možda posjeduje takav talent, što je s onima koji će vladati nakon njega? S njegovim nasljedstvom? Vođe nisu nužno mudri tijekom generacija... Mislim da čitava ljudska rasa ne bi trebala biti upravljana pomoću sustava gdje sve ovisi o karakteru pojedinca.“ 

Pokušaj socijaliziranja s mačkom: napredak u svakom slučaju.
[Transakcija] Iako ga ljudi neprestano okružuju, Yang s njima relativno teško ostvaruje blizak i gladak socijalni kontakt temeljen na intimnom razumijevanju, s obzirom da malen broj njih umije sagledavati život dubinom i analitičnošću kojom to njemu, kao pojedincu koji postoji u nekom vlastitom zrakopraznom prostoru i vremenu, polazi za rukom.

Koncept small-talka mu je relativno nepoznat, a kada se u njemu i okušava, to obično izgleda tragikomično. Među ljudima koje će neprestano zamarati svojim „teškim“ pričama nalaze se vjerni kolega s faksa Dusty Attenborough, admiral Alex Cazzernu, kadetkinja Frederica Greenhill te njegov usvojeni štičenik, Julian Mintz. Posljednji je jedna od rijetkih osoba s kojom će Wen-li, u svojem nastojanju da se saopći drugima, ostvariti intiman duhovni kontakt.

Yang s dvoje najvažnijih osoba u svom životu: čak i načinom sjedenja neodoljivo podsjeća na karizmatičnog Ryuzakija (Death Note). Ili možda obrnuto?
Svjestan svojih nedostataka i specifičnosti, kroz posredovanje svog silnog znanja odrastajućem mladiću, koji će ga upijati poput spužve, Wen-li kao da pokušava ostaviti dio sebe u nečije nasljeđe. S obzirom na poteškoće koje ima u ekspresiji emocija, formalan učiteljsko-učenički odnos će mu poslužiti kako filtar za kanaliziranje impulsa svojevrsne očinske nježnosti. Zanimljivo je kako sličan odnos ima i Reinhard sa svojim osobnim slugom, dječakom Emilom, kojemu pristupa sa začudnom razinom pažnje i blagosti. 

O riječima „Zasigurno postoje stvari koje ne mogu biti izrečene riječima, koje mogu kazati jedino ljudi koji su ih već dobrano istrošili. Riječi su kao sante leda koje plutaju oceanom zvanim „srce“. Dijelovi koji su vidljivi iznad morske površine su maleni, no još uvijek nam omogućuju da naslutimo veće dijelove koji su sakriveni ispod vode. Koristi svoje riječi pažljivo. Ako učiniš tako, moći ćeš puno preciznije prenijeti daleko više stvari  nego bi mogao da si ostao šutjeti. Ispravna prosudba može biti donesena samo uz pomoć prave informacije i prave analize.“

- - -

4.2.2. Julian Mintz 
– prikriveni junak na putu odrastanja

O učenju; Alex Cazzernu „Djeca ne odrastaju gledajući savršene roditelje. Prije da, koristeći primjer svojih nesavršenih roditelja kao anti-učitelja, djeca pothranjuju duh vlastite neovisnosti.“ 


Prije nego je ozbiljnije zagrezao u militarističke vode, Julian je kao Wen-lijev štičenik najveći dio vremena provodio pomažući svom nesposobnom tutoru u ophođenju banalnom svakodnevicom i pripremajući mu ukusan čaj. Pritom je upijao Yangovo znanje, fasciniran njegovim makrokozmičkim pogledom na život, što će ga izgraditi kao osobu te eventualno motivirati da se aktivnije uključi u rasplamsali galaktički sukob te zaštiti ideale i osobe do kojih mu je stalo.

Julian će morati sam prehodati put od ustrašenog dječaka do odlučnog heroja, no hoće li u tome uspjeti?
Julian će svoju karijeru započeti u Spartancima [Spartanian], Alijansinom odredu malenih i mobilnih letjelica namjenjenih brzinskom presretanju neprijateljskih brodica. Našavši se u poprištu kaosa i nemilosrdnog pokolja gdje ga i jedan krivi manevar može strovaliti u nepovrat, mladić će morati nadvladati početni strah od smrti, kao i naučiti nositi se s okrvavljenim rukama i grižnjom savijesti, koja potom neminovno stane izjedati dušu.

O odrastanju; Julian Mintz „Ne želim umrijeti toliko mlad da me još oslovljavaju s „dječak“.“

Tko je zagonetna djevojka i kako ću ju Julian uspijeti okrenuti?
Najveći dio coming of age momenta u LOGH-u vezan je u praćenje njegovog postepenog odrastanja iz nježnog i ponešto feminiziranog bojažljivog dječaka, koji izvrsnost ostvaruje tek u pripremanju čaja, u odlučnog i sposobnog ratnika te, eventualno, novog mladog „heroja“, čiji će determinizam odškrinuti vrata nade u svjetlu budućnost čitavoga svemira te impresionirati i samog Reinharda.

Pritom će, kako to doliči jednom mladom 18-godišnjem junaku, kroz dokazanu postojanost, pridobiti naklonost ne samo čitave Wen-lijeve suboračke svite, već i jedne naoko neosvojive i prgave, ali prelijepe i hrabre djevojke. 

- - -

4.2.3. Frederica Greenhill 
-  nesebična čarobnica pripremanja čaja

O Yangu „Savršeno se jasno sjećam mladoga poručnika kako preuzima komandu... mljackajući sendvić, jer nije imao slobodnog vremena za jelo.“


Malo je ljudi, a još manje žena, čiji se osjećaji mogu uskomešati pri pogledu na krajnje neromantičnog, pasivnog i nesređenog muškarca, koji zadubljen u zvijezde pospano kontemplira, pritom ne primjećujući što se oko njega događa. Pa ipak, srce čudno kakvo je i s vlastitiom logikom kojoj se ništa ne može usprotiviti, pronalazi načine kako da pristupi i tako dalekim i konfuznim ljudima.

Uvijek u zaleđu: hoće li se Frederica pomiriti s tom ulogom do samoga kraja?
Frederica je jedna od tih rijetkih ljudi koju će Wen-lijeva nesavršenost privući iracionalnim magnetizmom. Mlada će kadetkinja vlastito ispunjenje pronaći u promatranju Yangove asocijalne rutine, pritom se smješkajući dok on bude ispijao njezin i ne baš toliko savršen čaj. Stojeći po strani, pritajeno će u svojoj nutrini razmatati viziju kako s njime u smirenoj starosti dijeli ove malene trenutke dokolice, dok jedno pokraj drugog drijemaju nad nekom otvorenom povijesnom knjigom.

O čaju; Yang Wen-li „Mrzim kavu. Volio bih da si mi ponudila čaj.“

Nije valjda: čija je to ruka na Fredericinom ramenu?
 Inače kćer jednog Alijansinog admirala, Frederica je perspektivna i sposobna djevojka koja će uskoro ući u aktivnu vojnu službu, te sa svojom briljantnom memorijom i urednošću, a u kontrastu s Yangovom zaboravljivošću i neurednošću, očiti primjer da se ekstremne različitosti privlače. Njega će upoznati još u danima rane mladosti na za Yanga sudbonosnom planetu El-Facilu, iako će se nakon toga ponovno susresti tek nešto kasnije.

Postepeno uviđajući da kraj sebe ima samozatajnog i nesebičnog anđela čuvara, i Yang će se s vremenom, mada i dalje s kiselim smiješkom na licu, početi osjećati ugodnije upražnjavajući svoju rutinu. No to će priznanje najvjerojatnije izostati u eksplicitnom obliku, zahvaljujući njegovoj emocionalnoj disfunkciji.

- - -

4.2.3. Alexandor Bucock
– iskusan vojnik prožet demokratskim idealima

O demokraciji „Demokracija je filozofija stjecanja prijatelja pod istim uvjetima, a ne stvaranja gospodsko-sluginskih odnosa. Želim imati dobre prijatelje i želim biti dobar prijatelj drugim ljudima. Ali ne želim imati dobrog gospodara ili biti dobar sluga.“


Ovaj će stari, iskusni admiral pred umirovljenjem svojim utjecajem u vojnoj strukturi odigrati ključnu ulogu u potpomaganju Wen-lijevih nastojanja da usred unutardržavnog rasula pokuša organizirati kvalitetan otpor Carstvu. Bucock je jedan od rijetkih relikata demokratskog idealizma u kojem korumpirane političke elite vide nepoželjan element pa će ovaj, usprkos svojim nemalim vojnim zaslugama, doživjeti više pokušaja društvenog marginaliziranja.

O vojsci „Smatram da je ispravno da demokratske nacije ograničavaju moć vojnika. Vojnici ne bi trebali imati ni moć ni autoritet kada nisu na bojištu. Također, demokracija ne može biti zdrava kada se vojska napuhne utoliko da ne prihvaća ni kritiku vlasti ni kritiku društva te se tako pretvara u naciju unutar nacije.“

Mnogo je zanimljivih likova sa strane Alijanse, no nitko ne utjelovljuje ideale demokracije poput ovog.
Bucock će također najeksplicitnije izraziti sukus vrijednosti demokracije, kao i beskompromisno te moralno osuđujući postaviti dijagnozu njezine patologije kroz postuliranje da građani nose suodgovornost za trenutno stanje u državi s obzirom na njihovu posvemašnu depolitizaciju, odricanje od participacije te, samim time, kumovanje nastanku korumpiranih elita moći:

O odgovornosti „Život Alijanse je pri svome kraju! Njezini se političari igraju s moći... Njezini su građani prepustiti vladanje političarima, umjesto da se sami uključe u isto! Ljudi na usnama nose vrijednosti demokracije, ali ne bi se potrudili kako bi ih zaštitili! Kolaps vladavine je grijeh njezinih vladara i vođa. Kolaps demokratske vladavine je grijeh svakoga građanina.“

- - -

4.2.4. Walter von Schonkopf 
– neizlječivi mačoistički romantičar i krvolok  

O sebi Tko želi tu čast da bude posljednji čovjek kojega će ubit Walter von Schonkopf?“

Riječi su suvišne: posve je jasno zašto Schonkopf mora postati vaš apsolutni favorit među LOGH likovima.
Jedan od legendarnijih likova koje je iznjedrio LOGH i prema kojemu gledatelj jednostavno ne može ostati ravnodušan, prototip je alpha mužjaka i modernog romantičara; strastvenog i naoko bezobzirog mačoističkog ljubavnika te postojanog i krvožednog ratnika iz čijih rukava neprestano frcaju lucidnost, cinizam i pokoje nepredviđeno izvanbračno dijete.

Schonkopf je predvodnik Alijansine borbene regimente Rosenritter, iznimno brutalne jedinice plaćeničkog karaktera, koja je u potpunosti sastavljena od političkih disidenata i prebjega iz Carstva. Naime, Walter je kao dječak zajedno s djedom i bakom pobjegao iz represivnog Carstva u Alijansu, što će kasnije značajno utjecati na njegovo poimanje vlastitog slobodarstva.

O demokraciji „Demokracijom se zavrijedila zvati samo ona nacija koja štiti individualna ljudska prava.“

Dnevna rutina: on nikako da nauči da krv nije voda.
Suočen s prijetnjom ponovnog gubitka svoje druge domovine i primoran da se u ratu suprotstavi svojim sunarodnjacima, Schonkopf će u dubini duše ovaj sukob doživjeti veoma emotivno, tipično muški gutajući suze i ispoljavajući životno ogorčenje kroz nonšalantan lifesyle i učestali cinizam. Ovaj neutrašiv zakleti borac za demokratske slobode priznaje poraz isključivo pred ženskom ljepotom, o kojoj je dobrano ovisan i koja ga u potpunosti razoružava.

Bojeći se vezivanja uz bilo koga i uvjeren u determinističko prokletstvo svoje slobodarske prirode, Schonkopf će nehotično povrijediti mnoge žene, koje u svojoj dubini izrazito poštuje. Njegovo će prazno lutanje kroz život poprimiti smisao tek kada osjeti navalu adrenalina na bojištu te u trenutcima moralne ujedinjenosti sa suborcima. Pogine li kojim slučajem štiteći neku ljepoticu u nevolji, Schoenkopf će se osjećati ispunjeno i spokojno, sretan što je živio punim plućima, a izdahnuo na rukama anđela, osjetivši po zadnji puta opijajući miris žene.   

Gospodar prstenova: dame, možete imati njega, ali ne i prstenje.
Unatoč njegovoj nepredvidivosti te zlom glasu koji prati Rosenrittere kao plaćenike upitnog morala, Wen-lija će se dojmiti njegova rezolutnost te dubok osjećaj za pravičnost pa će odlučiti Schonkopfu iskazati beskompromisno povjerenje, davši mu priliku da dokaže svoju sposobnost i lojalnost.

- - -

4.2.5. Olivier Poplin 
– lucidan majstor osjetilnih užitaka

O ženama „Ukupna populacija ljudske rase broji 40 milijardi. Polovica od toga su žene. Čak da ubrojimo i to da polovica njih ne prelazi dobnu granicu, a naredna polovica od tog broja ne prolazi po pitanju izgleda, još je uvijek 5 milijardi potencijalnih meta moje romanse.“ ... „Trenutno bih se  skrasio uz bilo koga tko je s biološke strane žensko.“ ... „Voće, rat i žene – sve od navedenog dozrije u svoje vrijeme.“

Još jedan dokaz da djevojke padaju na humor prije nego na izgled.
Poplin je još jedan neizliječivi ženskaroš u odredima Wen-lijeve vojske te zapovjednik odreda Spartanaca, poznat po svojem nenadmašivom rekordu, kako pojedinačnih borbenih, tako i ljubavnih trofeja. Iako na makrokozmičkom planu ne predstavlja pretjerano značajnu ličnost u ovome ratu, njegova lucidnost i smisao za humor definitivno ga izdižu među pamtljivije likove u franšizi.

O smrti „Slušaj, da se nisi usudio poludjeti i štititi naciju. Samo misli na lijepu curu na koju padaš i poželi ponovno vidjeti njeno nasmijano lice. Tada će te ljubomorni Bog napustiti i bit ćeš zaštičen đavoljom srećom.“

Nije posve pogrešno Poplina usporediti s mlađom i znatno poletnijom verzijom Schonkopfa, koja je vjerojatno daleko osviještenija s obzirom na potrebu regulacije oprašivanja ljepotica diljem Alijanse, što će uostalom i sam reći: „Ja raspršavam svoje sjeme, ali ne činim tu pogrešku da mu dopustim da urodi plodom.“.

Gingers DO have souls: a nitko nas u to nije uvjerio kao Olivier Poplin.
 Poplinov lik u sebi sadrži i duboku, istančanom oku primjetnu notu tragedije, kojom nemilosrdan rat žanje mladost u njezinim najboljim godinama. Njegova ovisnost o osjetilnim užicima nije drugo do li eskapistički ritual traženja utjehe pred strahom od smrti, koja je na bojištu prisutna na svakom koraku. 

Likovi poput njega i Schonkopfa iza svoje cinično-humoristične maske sakrivaju duboko potresene i devastirane osobnosti, a kontrastni efekt dotične tranzicije ih resi dodatnim šarmom te oplemenjuje karakterizacijskom kvalitetom.

O Alijansi „Ne osjećam nostalgiju prema Alijansi koja je postala rob Carstvu! Nema šarma, poput žene koja je izgubila svoje samopoštovanje.“

- - -

5. EPILOG >

5.1. ZAVRŠNA RIJEČ >


5.1.1. Zašto gledati LOGH?

Iz generacije u generaciju, ljudska čežnja za dohvaćanjem zvjezdanog neba nikada je jenjava.
Iako uvijek na kraju obrađivanih tema postavljam ovo pitanje koje bi trebalo upućivati na sukus specifičnosti nekog konkretnog naslova ili franšize, mislim da je ovaj puta suvišno odgovarati na njega.

S obzirom da se radi o jednom od osobno mi najdražih anime naslova ikada, u nastojanju da i vas pridobijem da ga iskušate, pripremio sam vam jedinstveno sveobuhvatan i sadržajan tekst, kakve inače nemam običaj raditi u ovakvom opsegu. LOGH je jednostavno drugačiji u najljepšem pojmljivom smislu, a ovim sam prikazom nastojao i vama prenijeti dio te njegove „različitosti“.

Nadam se da ste barem donekle uživali u ovom malom projektu čija mi je realizacija oduzela dobar dio slobodnog vremena. Ako ništa drugo, zadovoljan sam što sam uspio u kreiranju vjerojatno najvećeg prikaza LOGH franšize na ovom govornom području, uspjevši pritom pretresti i produbiti i vlastite dojmove o ovom divnom anime serijalu.

- - -

5.1.2. Popis izvora i korisni linkovi


Svi screenshotovi, slike, zvučni i/li video zapisi korišteni u sklopu ovog pregleda nisu vlasništvo autora članka, već zasluge za njihovu produkciju ili nastajanje pripadaju njihovim originalnim tvorcima. Dotični materijali su ovdje korišteni isključivo u informativne i neprofitne svrhe.

U nastajanju ovog članka, osim predznanja iz odgledanih nastavaka franšize, poslužilo je i nekoliko hvale vrijednih online izvora informacija, slika i službenog artworka, među kojima ponajviše:


animevice.com
anisearch.de
bbs.stardestroyer.net
gineipaedia.com
myanimelist.net
wikipedia.org
zerochan.net

- - -

5.2. INFORMACIJE O NASLOVIMA >


Legend of the Galactic Heroes: 
My Conquest is the Sea of Stars

Alternativni nazivi: 
Ginga Eiyuu Densetsu: Waga Yuku wa Hoshi no Taikai
Produkcija: 
Madhouse Studios
Godina produkcije: 
1988.
Tip:
film
Epizoda: 
1
Žanr/teme: 
SF, space opera, military, action, drama


Legend of the Galactic Heroes

Alternativni nazivi:  
Ginga Eiyuu Densetsu, LoGH, LotGH
Produkcija:  
Artland, Madhouse Studios, Kitty Films
Godina produkcije: 
1988.-1997.
Tip: 
OVA
Epizoda: 
110
Žanr/teme: 
SF, space opera, military, action, drama


Legend of the Galactic Heroes: 
Golden Wings

Alternativni nazivi:  
Ginga Eiyuu Densetsu: Ougon no Tsubasa
Produkcija: 
Magic Bus
Godina produkcije:  
1992.
Tip: 
film
Epizoda: 
1
Žanr/teme: 
SF, space opera, military, action, drama


Legend of the Galactic Heroes: 
Overture to a New War

Alternativni nazivi:  
Ginga Eiyuu Densetsu: Arata Naru Tatakai no Overture
Produkcija: 
Tokuma Shoten
Godina produkcije:  
1993.
Tip: 
film
Epizoda: 
1
Žanr/teme: 
SF, space opera, military, action, drama


Legend of the Galactic Heroes: 
A Hundred Billion Stars, A Hundred Billion Lights

Alternativni nazivi:  
Ginga Eiyuu Densetsu: Sen'oku no Hoshi
Produkcija:
-
Godina produkcije: 
1998.-2000.
Tip: 
OVA
Epizoda: 
24
Žanr/teme: 
SF, space opera, military, action, drama


Legend of the Galactic Heroes: 
Spiral Labyrinth

Alternativni nazivi:  
Ginga Eiyuu Densetsu: Rasen Meikyuu
Produkcija: 
J.C. Staff
Godina produkcije: 
1999.-2001.
Tip:  
OVA
Epizoda: 
28
Žanr/teme: 
SF, space opera, military, action, drama