U četvrtom dijelu LOGH priloga upoznajte prelijepog i karizmatičnog mladog cara čitavoga svemira - Reinharda von Lohengramma te najvažnije likove okupljene na strani Galaktičkog Carstva.
U ovom dijelu teksta prikazani su karakterni profili nekih od najvažnijih likova u franšizi. Isti su koncipirani kao općenitiji informativno-analitički opisi u kojima se izbjegava spominjanje spoilera vezanih uz njihove daljnje sudbine tijekom središnje radnje, no zato su naznačene njihove pozadinske priče i motivi. Smatrate li da vam poznavanje informacija takvog karaktera može narušiti užitak gledanja, pristupite sadržaju na vlastitu odgovornost.
4. LIKOVI >
Uskoro će na pozornicu povijesti izići dvoje militarističkih genija čiji će utjecaj presložiti dotadašnju kontelaciju odnosa u ratu između Carstva i Alijanse pa i u čitavom svemiru. Iza vizionarstva i talenta ovih prirodno nedodirljivih galaktičkih heroja, skrivaju se veoma ljudske i nesavršene prirode. Kolosalni sraz titana ili posve osobno rivalstvo između djetinjastog vladara koji ne voli gubiti i vječito pospanog uživatelja u čaju s brandyem – ili i jedno i drugo istovremeno?
 |
| Jese li spremni za jedno od najepskijih anime rivalstava ikad? |
Također, plan odnosa likova u Reinhardovoj blizini više nalikuje hijerarhijskoj strukturi prožetoj formalnošću u kojoj se bliskost iskazuje lojalnošću, dok ekipa okupljena oko Wen-lija funkcionira daleko ležernije. To je u jednu ruku i logično s obzirom na okolnosti u kojima se dotične strane nalaze – vojni zamah Carstva će s obzirom na likove reproducirati odnose reda, discipline, poštivanja autoriteta, ali i predostrožnosti. Alijansini će pak građani, suočeni s velikom nadmoći neprijatelja i direktnom egzistencijalnom ugroženosti, zalihe borbenog morala morati crpsti iz međusobne izjednačenosti u neprilici te tipično revolucionarne bliskosti, one idejne, ali i one neposredne.
U svakom slučaju, upoznajte nešto pobliže ove dvije mnogostruko specifične osobnosti, kao i ključne ljude koji će znatno utjecati na njihove živote (s obzirom na velik broj likova, odabrani su ona čija je važnost u sklopu priče odmjerena prema osobnoj procjeni).
- - -
4.1. GALAKTIČKO CARSTVO >
4.1.1. Reinhard von Lohengramm
– zaigrano božanstvo vrijedno divljenja
O životu „Bez obzira na eru i o kojem god se društvu radilo, ljudi kada su mladi uvijek zadivljno gledaju u zvijezde. Potom istežu svoje ruke kako bi ih dosegli. Jednoga dana postane im jasno da su im ruke prekratke kako bi uhvatili zvijezde i to je trenutak u kojemu odrastu.“
[Djetinjstvo] Centralna figura serije i čovjek čija će vizija promijeniti čitav poznati svijet rodio se 776 UC u osiromašenoj plemićkoj obitelji von Musel u Galaktičkom Carstvu. Kako mu je majka zarana poginula u prometnoj nesreći, a otac s vremenom sve dublje tonuo u pakao depresije i alkoholizma, ljepuškast je i bistar dječak od malih nogu razvio izrazito blizak odnos s mnogo starijom sestrom, prelijepom i profinjenom Annerose.
Po selidbi obitelji u prigradsku srednjoklasnu četvrt, Reinhard će se sprijateljiti s povučenim i nježnim dječakom iz susjedstva, kojega će privući nadnaravna ljepota njegove odrasle sestre. Ovo će označiti početak cjeloživotnog prijateljstva između Reinharda i Siegfrieda Kircheisa.
 |
| Nerazdvojni od početka: Reinhard i Kircheis sve će svoje uspjehe ostvariti čvrsto se držeći zajedno. |
Ovaj će događaj trajno obilježiti dotada relativno normalan život djeteta neobično lucidnog i zrelog za svoje godine, koje je jedinu utjehu pronalazilo u nadomjesno-majčinskoj figuri svoje sestre. Reinhard će prezreti svoga oca, a s njime i čitavu stukturu suvremenog društva, čiju je patologiju počeo sve više uviđati. Posebno će mu se ogaditi koncept hereditarnosti na kojem parazitira manjina samovoljnih, a nesposobnih elita te dinastija Goldenbauma, kao nositelja takvoga poretka.
O sustavu „Ti idioti. Što li si oni samo misle o drugima? Misle da su rođeni s pravom da vladaju. Misle da imaju pravo drugima nanosti bol.“ ... „Prezireš i napadaš one koji su slabiji od tebe, ne, one koji su tek ponešto drugačiji od tebe, nadajući se da pritom ugađaš svom poimanju superiornosti. Ali ne shvaćaš da te upravo to uvlači u društveni sustav vlastite izmanipuliranosti i prezrenosti.“ ... „Ti ljudi su zli. A ovo je carstvo korumpirano.“ ... „Samo postojanje takvih dinastija zasnovanih na krvnom nasljedstvu je ogavno.“ ... „Geni određuju sve? Kakva besmislica. Nasljedne fizičke osobine nemaju utjecaja na ljude... Nasljedstvo je pitanje obiteljske prošlosti, a ne osobnih mogućnosti. Oni koji slijepo vjeruju u takve teorije najčešće se nemaju čime ponositi u vlastitom životu... Takve ljude najviše prezirem.“
 |
| 80-ih su bishouneni mogli pokoriti čitav svemir i bez Bilježnice Smrti ili Geassa. |
[Ambicija] Iako je usvojio dubok prezir prema Goldenbaumima, a njegova je vizija idealnog društva dijametralno suprotna od one Rudolphove, Reinharda će figura osnivača Carstva zaokupiti u smislu mogućnosti postizanja velikih stvari počevši od nule. Kod Rudoplha će prepoznati i cijeniti prirodni talenat te sposobnost, kojima je neovisno od drugih ostvario vlastitu viziju.
O inspiraciji „Ne mislim da mogu oprostiti Rudolphu na tome što je postao car. On je ljude koji su mu ugađali promaknuo u plemiće, a rezultat toga je ova sramota. Nisi li ikada razmišljao na ovaj način, Kircheis? S rađanjem ljudske rase, dinastija Goldenbaum se nije nužno trebala dogoditi. Rudolph ju je izgradio prije samo 500 godina. Prije toga nije postojalo niti Carstvo niti dinastija, a on je bio tek jedan od običnih građana. Rudolph u načelu nije bio drugo doli poduzetan i ambiciozan čovjek, koji je obuzdavši valove vremena postao svet i nedodirljiv car.“ ... „Kircheis, misliš li da ono što je bilo moguće Rudolphu meni nije?“
 |
| Reinhardu se trenutci neopreznosti događaju rijetko, a čak se i onda snalazi savršeno dobro i brzo. |
Izrazito samouvjeren u pogledu svojih mogućnosti i inteligencije, Reinhard je odlučio izboriti apsolutnu moć u monarhiji kako bi mogao osloboditi svoju sestru i sprovesti radikalnu reformu stagnirajućeg društva. U tome će uživati punu potporu najboljeg prijatelja s kojim će zapečatiti ovu povjerljivu zakletvu. Dvoje mladića odlučuje napustiti svoje domove kako bi s nepunih 15 godina započeli militarističku obuku.
O ambiciji „Ne vjerujem da je apsolutna istina prijeko potrebna.“ ... „Moć. Ono što mi treba je moć.„ ... „Moglo bi se reći da je to moć potrebna kako ne bih morao primati naređenja od onih koje prezirem.“ ... „Ako želim vratiti svoju sestru, tada ponajprije trebam doći u posjed moći koja će mi omogućiti da te idiote podčinim svojim naređenjima. Ako je moj neprijatelj aristokracija, tada trebam moć veću od njihove. Ako je to car, moram biti moćniji čak i od njega.“ ... „Ciljam na to da postanem vrhovni vladar...“
 |
| Gaiden serije će vam razotkriti kako je Reinhardov put do vrha bio još i teži nego li je to prikazano u OVA-i. |
[Uspon] Zahvaljujući Reinhardovoj prirođenoj genijalnosti po pitanju strateškog vojnog planiranja, oni će ubrzo nanizati poveći broj impoznatnih borbenih trofeja u aktualnom ratu Carstva i Alijanse. Reinhardov će rapidni karijeristički uspon pod patronatom sestrinog „vlasnika“ Friedricha IV. na njega prizvati prijezir od strane jalnih monarhijskih vojnih elita, kojima će prelijepi „Zlatokosi balavac“ [Blonde brat] neuglednog porijekla postati trn u oku i prijetnja njihovim položajima.
Njegovi vojni uspjesi neće moći zadugo ostati ignorirani pa će u svojoj 21. godini postati najmlađim admiralom u povijesti Carstva, a bit će mu ponuđeno i plemićko prezime von Lohengramm. Reinhard će ga objeručke prihvatiti kako bi raskinuo veze s traumatičnom prošlošću te krenuo putem ostvarenja grandiozne ideje o ujedinjenju čitavog poznatog svijeta pod vlastitim autoritetom.
 |
| Novo vino u nove mješine: počinje era Goldenlowe Lohengramm dinastije. |
[Karizma] Istovremeno će do izražaja doći Reinhardov karizmatski magnetizam te će uspjeti steći određen broj ključnih i odanih prijatelja i suvizionara (Mittermeyer, Reuental), koji će mu pomoći da savlada otpor plemstva na vojnom i političkom planu. Proporcijama svoje vizije budućnosti Carstva i čitavoga svemira u potpunosti će očarati njihovu, te maštu brojnih drugih ljudi i od njih načiniti jezgru svojih budućih revolucionarnih aktivnosti.
Već samom svojom uniseksualnom i romantičarskom pojavnošću, koja zrači kraljevskom dostojanstvenošću proturječnom s njegovom dobi, Reinhard zaokuplja punu pozornost te izaziva osjećaje adoracije i strahopoštovanja gdje god se pojavi, a među svojim će pristalicama ubrzo zaraditi i nadimak Zlatni lav [Golden Lion]. Na Reinhardove karakteristike postojanosti, čvrstoće i čistoće upućuje i nordijsko porijeklo njegovog imena.
O karizmi „Ja imam vlastitu politiku u postizanju svojih ciljeva. Ona podrazumijeva da samostalno dobivam svoje bitke.“ ... „Mene ne podupire naslijeđe...“... „To je osnovna razlika između mene i plemića s kojima sam se borio i koje sam porazio. To je i razlog zašto me drugi slijede.“ ... „Ljudi me obožavaju i ostaju mi odani zato jer sam neporažen.“... „Ja ne smijem izgubiti ni od koga.“
 |
| Malo je vladara služeći kojima se podanici mogu osjećati sretno i povlašteno, a Reinhard je jedan od njih. |
[Vizija] Ono što razlikuje Reinharda od dosadašnjih vizionara koji su po dolasku na vlast prerasli u okrutne tirane je specifično poimanje uloge vladara kao vrhovnog izvora autoriteta nužnog za odgovorno, uravnoteženo i prosvijećeno usmjeravanje društvenog razvoja. Kroz ukidanje klasnog sustava i liberaliziranje društva, on se planira riješiti tempirane bombe frustracija i potaknuti unutrašnju razvojnu dinamiku, a svoju poziciju i moć legitimirati kompetentnošću da iznova umnaža stvoreno izobilje kroz neprestana vojna osvajanja.
O promjeni „...mala djela opozicije ne mogu riješti ama baš svaki problem. Našem je društvu potrebna kompletna revolucija.“ ... „...problemi se moraju razriješiti, a mi ne smijemo čekati da za nas to učine drugi. Moramo sprovesti revoluciju vlastitim rukama.“
 |
| Reinhard ima i svoju nježniju i opušteniju stranu, mada ju neće pokazivati prečesto. |
[Moć] Posrijedi je filozofija kulta moći i sile – za Reinharda je individualna sposobnost dohvaćanja apsolutne moći jedini izvor legitimnosti vlasti. Naravno, ovakva koncepcija pretjerano se oslanja na karakterne odlike vladara i njegovu moralnu osviještenost te dugoročno ne garantira društvenu i političku stabilnost. Tako će, kada uskoro nastupi, Reinhardova prosvijećena diktatura ostati relativno endemskim primjerom preklapanja karizme vlastodršca s dubokom etičnošću, koja ga je u konačnici uspjela očuvati od koruptivnog djelovanja moći te zapalila zdravu iskru društvene promjene.
O prirodi moći „Moć je vlasništo određene generacije. Nju se ne bi trebalo prenašati, već ju se treba uzeti.“... „Bilo da ju netko ukrade ili sam izgradi... Prvi među njima zaslužuje nagradu. To je posve prirodno.“... „Onaj koji će me naslijediti mora pojedovati talent ravan mome ili čak i veći.“ „Samo je jedan Reinhard von Lohengramm i jedan čovjek čije će ime ostati zabilježeno kao onoga koji me ubio. Tko želi biti taj čovjek?“
 |
| Zaigrani vladar koji ne voli gubiti smišlja još jedan od svojih ekspanzionističkih planova. |
[Pohlepa] Zanimljivo je kako su glavni motivi njegove poduzetnosti izrazito egoističke prirode – na početnu želju za oslobađanjem sestre nadogradio se pravednički prijezir prema društvenoj korupciji, a na njega pak neshvatljiva - u kombinaciji s Reinhardovom impulzivnom osobnošću, gotovo infantilna - nezasitnost za moći i osvajanjem. Ta će svojevrsna nematerijalistička pohlepa nesputanog duha, kao temeljni čimbenik njegovog kreativnog nemira, zaživjeti u jedinstvenoj te, kako će se pokazati, po globalne prilike jedinstveno učinkovitoj simbiozi s idealom skladnog galaktičkog društva.
O pohlepi „Ako ću držati ovaj svemir u svojim rukama... Radije bih ga držao golim rukama nego li kroz rukavice.“ ... „Konstelacije zvijezda koje sada promatram po prvi puta... Dozvoljeno vam je postojati samo kao predmetu mog osvajanja i vlasti. Samo čekajte“ ... „Već sada nemam više ništa što bih mogao izgubiti. Unatoč tome, borit ću se. Kako bih održao obećanje dano tebi... I kako bih nečime utažio žeđ u svome srcu.“ „Ne, ovo nije dovoljno. Ja želim posjedovati čitav svemir.“
 |
| Ni moćnici ne mogu pobjeći pred osjećajem krivnje i svojim zakrvavljenim rukama. |
[Etika] Naravno, idealizam uvijek ima svoju krvavu cijenu, ukoliko ne misli ostati pukim sanjarenjem. I Reinhard će povremeno iskusiti težinu toga tereta na svojim ramenima, zapadajući u ponore pomutnje i grižnje savjesti. Generalni zaključak koji LOGH implicira po tom pitanju jest da netko kad-tad svojevoljno mora prigrliti teško breme grijeha prema životu, upravo kako bi utisnuo novi život i nadu u postojeće strukture društva. Takvi se ljudi povremeno pojavljuju tijekom povijesti i dolično ih je zvati „herojima“.
S druge strane, Wen-li će upozoriti na pravo svih ljudi da se protiv svoje volje ne miješaju u neželjene stvari, kao jednu od ultimativnih pogodnosti demokratske vladavine. Ova koncepcija svojevoljnog odbacivanja prava na participaciju u društvenim stvarima djeluje veoma kontrastno s prethodnim primjerom, ali za sobom poteže jednaku, ako ne i daleko veću moralnu odgovornost pojedinca, ne toliko s obzirom na imaginarni kolektiv zvan čovječanstvo, koliko spram sebe samoga.
O etičkoj perspektivi konflikta; Wen-li „Tek sam malo izučavao povijest. Naučio sam da postoje dvije misaone struje u ljudskom društvu. Mišljenje da postoje stvari vrijednije od ljudskog života i mišljenje da se životu ništa ne može nadrediti. Ljudi se obično počinju sukobljavati temeljem izgovora ove prve skupine, a kada prestanu, to opravdava ovu drugu. Koliko stotina... Koliko tisuća godina se to nastavlja? Ne... Općenito govoreći, ljudska rasa ovdje nije bitna. Općenito govoreći, mogu li učiniti nešto kako bih bio vrijedan količine prolivene krvi?“
 |
| Uvijek u srcu: Reinhard nikada neće zaboraviti na zajedništvo koje je ova mala "obitelj" dijelila u djetinjstvu. |
[Prijateljstvo] Iako uvijek okružen ljudima koji će ga podupirati, Reinhard će ostati, poput većine genijalaca, u svojoj intimi duboko neshvaćen i nedostupan najvećem dijelu njih, no ne i drugoj polovici svoga bića, Siegfriedu Kircheisu. Upravo će ovaj neprestano gasiti fitilj povremene Reinhardove ishitrenosti, arogancije i nedostatka samokontrole te kao svojevrstan korekcijski faktor kontinuirano apelirati na vladarev osjećaj za pravdu i na njegovu moralnu tankoćutnost.
O aroganciji „Ja nisam arogantan. Samo je stvar u tome da, nakon što su se na mene izlajale horde neodgojenih pasa, tu i tamo šutnem ponekog za njegovo vlastito dobro.“
 |
| Wen-li će priuštiti Reinhardu neporspavane noći te postati njegova glavna opsesija. |
[Rivlastvo] Duboku prazninu u sebi, car će nastojati popuniti kroz rivalstvo s jedinim čovjekom koji mu može parirati po pitanju inteligencije i sposobnosti – suparničkim admiralom Yangom Wen-lijem. Yang će istovremeno ispuniti Reinharda razapinjućom frustracijom, ali će mu napolijetku omogućiti i da iskusi istinski užitak izazova koji je neprestano tražio u sukobima sa svojim neprijateljima.
O borbi „Sudjelovanje u tisuću bitaka ne podrazumijeva i tisuću pobjeda.“ ... „Ja želim pobjedu. Ali ne zato jer je neprijatelj slab.“
- - -
4.1.2. Siegfried Kircheis
– profinjeni rizničar carevog srca
Samo godinu dana stariji od Reinharda, Siegfried će od ranoga djetinjstva postati nerazdvojan prijatelj s budućim carem, čije će breme velikih snova promptno i entuzijastično prigrliti. Mladić se rodio u obitelji srednje klase te je oduvijek bio ponešto povućen. Usprkos tome, uspio se veoma brzo sprijateljiti s prvim susjedima, mladim von Muselima, kojima će ga privući aura Anneroseine krepke naravi te Reinhardova otvorenost i lucidnost.
Adoracija prema utjelovljenju onostranoga, koja ga je trenutno obuzela pri prvom susretu s Annerose, a u kojoj je prepoznao jednako profinjenu i anđeoski čistu dušu, u velikoj će mjeri odrediti i Siegfriedov budući odnos s bliskim prijateljem te njegovo sveukupno djelovanje.
 |
| Fatalan poljubac: ovdje je početak stapanja Siegfriedovih i Reinhardovih snova. |
Kako će Annerose iz dvorskog „kaveza“ moći pružati tek ograničenu i primarno moralnu podršku mlađem bratu u karijerističkom usponu, ona će svoja sputavana stremljenja položiti upravo na Siega (odmilica kojom ga oslovljava), obvezavši ga zamolbom da bude Reinhardov mač i štit iz sjene.
Siegfried će ovu nemalu zadaću shvatiti kao imperativ te svojevrstan način življenja svoje neostvarive i gorkaste platonske ljubavi prema Annerose te će u svojoj prirođenoj poniznosti pristati na potpuno podčinjavanje života potpomaganju Reinhardovog idealizma. Pritom će ga savjetovati, smirivati njegov bijes te mu, poput živog para stražnjih očiju, štititi leđa od opasnosti koje će ga vrebati sa svih strana.
 |
| Ako su oči ogledalo duše, tada je Siegova plemenita duša vječito nasmijana. |
S obzirom da će mu, pristupati s iskrenom prijateljskom blagošću, ali ga i otvoreno suočavati s njegovim pogreškama i propustima, Reinhard će u riđokosom mladiću (kojeg će uvijek zvati prezimenom) pronaći oslonac intimnog razumijevanja, prijeko potreban jednom vladaru u čijem se prisustvu većina ljudi, pa čak i bliskih suradnika, doživljava tek podanicima, koji pred svijetlim sjajem vlastodršca moraju birati riječi i demonstrirati strahopoštovanje.
 |
| Zaljubljeni bishouneni?: LOGH u uvrnutom anime stilu često golica maštu vezano uz prirodu ovog odnosa. |
Sieg će, progovarajući iz čistoće srca i pacifističke naravi, pomoći Reinhardu u odolijevanju koruptivnom karakteru moći i neprestanom posviješćivanju odgovornosti prema društvu, usmjerivši ga k njegovom početnom cilju. Također će često svojom pozitivnošću, koju je uvijek tražio i u drugima, ispunjavati leće Carevog perciptivnog aparata, povremeno sklonog pretjerano katastrofičnim interpretacijama vanjskih okolnosti. Uvijek će se zalagati za diplomatska rješenja, čuvajući nasilje posljednjim sredstvom rješavanja razmirica.
Kircheis će poput svoga prijatelja isključivo vlasitim zaslugama stvoriti zavidnu vojnu karijeru, postavši njegovom desnom rukom i briljantnim prvim admiralom reformiranoga Carstva.
- - -
4.1.3. Annerose von Grunewald
– nježna vila zarobljena u zlatnoj krletci
Daljnji život Reinhardove lijepe sestre, nakon što je zbog očeve pohlepe prodana u konkubinat aktualnom caru Freidrichu IV., bit će obilježen dubokom osamljenošću i gorčinom. Iako će ubrzo biti uzdignuta u rang visokog plemstva te dobiti titulu kontese von Grunewald, na dvoru će doživjeti posvemašno ignoriranje i ostricizaciju od strane jalnih carevih priležnica, koje će teškoga srca prihvatiti njegov favorizam prema ovoj siromašnoj aristokratkinji.
 |
| Predivna, ali daleka i usamljena Annerose neprimjetno vene u svojoj zlatnoj krletci. |
 |
| Zabranjena ljubav: ima li u zaraćenom društvu LOGH-a mjesta za jednu naizgled nemoguću ljubav? |
Annerose je izrazito tragičan lik, čija mlada sudbina slijedom razvoja radnje počinje blijediti i jednosmjerno naginjati još većem stišavanju, ali ne u smirenju, već u gorčini, pokazujući pritom bespovratno i otužno hujanje najboljih godina. Najzanimljiviji aspekt njezinih interakcija s drugim likovima predstavlja odnos posebne duboke povezanosti sa Siegfriedom Kircheisom, čiju prirodu i/li međusobnost serijal nikada ne eksplicira.
- - -
4.1.4. Hildegard von Mariendorf
– produžena ruka liberalnih reformi
Annerose i Siegfried su nepobitno utjecali na Reinharda u njegovom djetinjstvu, odnosno samim počecima političkog i vojnog zamaha, a ukoliko se mora izdvojiti još jedna figura koja će odigrati presudnu ulogu na njegove odluke u kasnijem periodu ustoličenja na vlast, tada je to Hilda.
Rođena u starinskoj aristokratskoj obitelji, lijepa će Hilda biti ključna za osiguravanje potpore liberalnih struja unutar nižeg plemstva budućem pretendentu na tron monarhije, Reinhardu von Lohengrammu. On će prepoznati njezinu sposobnost te joj, kao nagradu za odanost, dodijeliti poziciju osobne tajnice, a kasnije joj i omogućiti da relativno odriješenih ruku upravlja reformističkim politikama u cilju unutrašnje restrukturacije države i društva, dok on bude zaokupljen vojnim kampanjama i osvajanjima.
 |
| Hilda će polako, ali sigurno, ući na političku scenu Carstva i zauvijek ga promijeniti. |
Hilda je jedna od rijetkih utjecajnih i iznimno sposobnih nositeljica impulsa emancipacije u LOGH-u, ako ne i najznačajnija žena u čitavoj franšizi. Sukus njezinog utjecaja na Reinharda, kojeg će ostvariti zahvaljujući neprestano dokazivanoj kompetentnosti i spremnosti da mu uvijek bude na raspolaganju, sastoji se u uspješnosti sofisticiranog lobiranja za posvemašnu liberalizaciju, koja će cara navesti na put promišljanja koncepcije konstitucionalne monarhije.
 |
| Na vama je da otkrijete hoće li se između ovo dvoje dogoditi i nešto više... |
Pored toga, relativno će mu nesebično i nekalkulantno pružiti svoje otvoreno rame, ukoliko osjeti potrebu za utjehom ili predahom od težine tereta svojih snova. Iako će se, kao u potpunosti sebi prepuštena žena, koja je okružena isključivo muškim društvom, naći u relativno nezavidnoj pozicji, svojim će autoritetom Hilda uspjeti iskamčiti duboko poštovanje najužeg kruga Reinhardovih admirala.
- - -
4.1.5. Oskar von Reuenthal
– samotnjak razapet između lojalnosti i ambicije
Među prvim odanim Reinhardovim suradnicima, koje će upoznati još u ranim stadijima svog proboja u vojnoj strukturi Carstva, biti će nerazdvojni, iako karakterno posve različiti prijatelji i izvrsni vojni zapovjednici Reuenthal i Mittermeyer. Oni će kasnije postati potporni stupovi Lohengramm dinastije [Twin Pillars of the Empire] i najsposobniji admirali reformirane monarhije.
Reuenthal je prilično povućen, tih i tajanstven pojedinac, koji svojom odrješitošću i ozbiljnošću ulijeva strah(opoštovanje) u svoje neprijatelje i podređenike. Promatrajući ga u tipičnoj sceni ispijanja žestice s jedinim prijateljem koji će uspjeti zagrepsti ispod njegove nepristupačne površine, javlja se niz pitanja vezanih uz njegove prave motive i pozadinu navodne lojalnosti. U Oskarovoj prividnoj smirenosti tinja iskra razuzdanog bijesa kao posljedica frustracije iznikle iz traumatične prošlosti.
 |
| Tajanstveni samotnjak: hoće li odolijeti iskušenju moći? |
Naime, Reuenthal je prebrodio teško djetinjstvo i postao predmetom mržnje svojih roditelja radi urođene heterokromije (raznobojnosti očiju, zbog toga će dobiti i nadimak [Bewitching Eyes]). Bojeći se da će zbog toga biti optužena za preljub, njegova će ga majka pokušati ubiti, a otac prezreti kada ona u grižnji zbog svoje neoprostive namjere digne ruku na sebe.
 |
| Destruktivne seksualne veze pristaju kao salivene Reuenthalovom ciničnom karakteru. |
Sve će to utjecati na formiranje Reuenthalove odmazdničke ambicije, potrebe za samodokazivanjem vlastite vrijednosti i gladi za moći, što će ga, u sklopu s nesređenim stilom življenja, usmjeriti na put autodestrukcije. Tijekom serije će se pokazati hoće li ga to slijepo usmjerenje u konačnici i skupo stajati, no sasvim je očito kako će u svojoj pritajenoj pohlepi postati jednim od rijetkih rivala dostojnih Reinhardovog poimanja svijeta.
- - -
4.1.6. Wolfgang Mittermeyer
– oličenje plemenitosti i odanosti
Drugu polovicu ovog neobičnog prijateljstva čini izrazito sposoban i discipliniran mladić s veoma istančanim osjećajem za pravdu, koji će prožeti čitavo njegovo djelovanje. Zbog svoje istinoljubivosti i sklonosti opiranju besmislenim pravilima, iza kojih se skrivaju obijesne i korumpirane sitne duše, zamjerit će se plemićkoj eliti u vojsci i zapasti u duboke probleme. Njegovu će kvalitetu prepoznati Reinhard, koji će ga uzeti pod svoje krilo i svojim ga utjecajem zaštititi od njihove odmazde.
U njegovom će budućem Carstvu Mittermeyer postati glavnim nositeljem blitzkrieških vojnih operacija, a zbog lakoće njihovog izvođenja te razorne snage, drugi će mu pripisati nadimak [The Gale Wolf]. U više će navrata pokazivati zabrinutost za svoga prijatelja, kojeg će nastojati spasiti prije nego potone u dubine (samo)prijezira i cinizma.
 |
| Mittermeyer svoju lijepu Evangeline, koju je upoznao u mladosti, još uvijek neizmjerno voli. |
 |
| U kojoj god prilici bili, Mittermeyer i Reuenthal su nerazdvojni. |
Tako jednog zagriženog ljubitelja jRPG-a neizbježno asocira na zanimljiv spoj nerazdvojnog viteškog dvojca iz Suikodena 2 (PS) – iako izgledom i smirenošću podsjeća na otmjenog Camusa, susretanje s nepravdom u njemu budi beskompromisnog i impulzivnog Miklotova, koji dužnost nikada ne nadređuje moralnoj ispravnosti.
- - -
4.1.7. Paul von Oberstein
– personifikacija (samo)regulacije sustava
Unatoč izobilju fikcije i nerealnosti u animeima općenito, veoma se rijetko nailazi na likove poput Gendoa Ikarija (Neon Genesis Evangelion) ili Paula von Obersteina, priroda čije karakterizacije budi nevjericu u opstojnost takvog mentalnog profila u apsolutnoj populaciji koja je ikada nastanjivala prostore realnoga svijeta. Pritom je svaki pokušaj opravdavanja takvih karaktera pripisivanjem im određene motivacije relativno neučinkovit u otklanjanju početne sumnje. No upravo je u tome sadržana njihova nepojmljiva genijalnost.
Ovaj će apsolutno briljantan strateg nerealno hladne i robotizirane naravi pristupiti Reinhardu tijekom njegovog vojnog uspona kako bi mu saopćio svoju opsesivnu mržnju prema dinastiji Goldenbauma. Obersteinova je fiksacija motivirana frustracijom iz rane mladosti kada je na vlastitioj koži osjetio ostatke zasada Rudophove eugeničke politike u društvu – naime, Paul je zbog bolesti oslijepio, a tek će kasnije povratiti vid kroz ugradnju bioničkih očiju. Zbog toga je bio izložen ridikulizaciji okoline, koja ga je smatrala inferiornim.
 |
| Paulovom budnom oku ništa ne uspijeva promaknuti. |
Bijes koji se rodio usmjerio je Paula put razmišljanja o nužnosti društvene revolucije, no zarana je odustao od ambicije da ju sam sprovede s obzirom na osviještenost o svom nedostatku fundamentalnih kvaliteta vođe i adekvatne karizme. Ta mu spoznaja nije srozala i samouvjerenost u pogledu vlastitih sposobnosti pa će, nezadovoljan neprimjetnim truljenjem istih pod nadređenjem nekompetentnih vojnih elita Carstva, pokušati ostvariti svoj potencijal radeći za Reinhardov budući kabinet.
Reinhard će prepoznati njegov talent te ga, uvidjevši srodno gorljivu mržnju usmjerenu prema istome cilju, postaviti na čelo koordiniranja svog užeg kabineta [Chief of Staff]. Ta će pozicija Obersteinu omogućiti ostvarivanje uloge vrhovnog konspiratora u Carstvu, čijem budnom i policijski istreniranom (umjetnom) oku ništa neće moći promaknuti. Promatrajući njegovu tajanstvenu i nedorečenu pojavu te konspirativni karakter djelovanja, gledatelj nužno mora posumnjati u prirodu njegovih pravih motiva, za koje se čini da ih vješto skriva.
 |
| Nedostatak emocija prema ljudima osamljeni Oberstein kompenzira brinući se za svog psa ljubimca. |
No šok i nevjerica nastaju kada se ubrzo shvati da njegova ogromna žrtva, sadržana u posvećivanju svakog slobodnog trenutka pitanjima funkcioniranja države, nije poduprta urotničkim namjerama, već njegovom neshvatljivom predanošću održavanju i reguliranju sustava, čiji je nositelj nova dinastija Lohengramm. Paul time izrasta u apsolutno genijalnu i istovremeno veoma tragičnu figuru.
Tragom njegove genijalnosti i slijedom radikalne karakterne lišenosti od ljudskosti i emocija, moglo bi ga se usporediti s personificiranim sastavnim dijelom državnog sustava, koji poduzima nužne mjere kako bi ovaj isti opstao. Upravo je Oberstein najsvjesniji da Reinhardova koncepcija vlasti kao premije sposobnima, a ne poklona nasljednicima, predstavlja prijetnju dugoročnoj stabilnosti Carstva.
Stoga mimo njegovog znanja potajno djeluje u cilju stvaranja preduvjeta za ukotvljenje svježe dinastije i nakon što mine nužno prolazan period društvenog zamaha ostvaren Reinhardovom individualnom karizmom. Istovremeno stvara poveznice između ljudi i institucija, osiguravajući skladno funkcioniranje kompleksne unutrašnje strukture monarhije i usmjeravajući razne državne politike.
 |
| Kao najomraženija osobnost u seriji, Oberstein će češto dolaziti u konflikt s drugim likovima. |
Njegova će ga predanost dotičnoj misiji, u kombinaciji s otupljenom i vegetirajućom naravi te beskompromisnim makijavelizmom, dovesti u prilično tragičan položaj neshvaćenosti i prezrenosti kao parazitnog birokrata (mada je daleko sposobniji, inteligentniji i lucidniji od jednog državnog službenika) od strane apsolutno svih likova u seriji. Osobito će ga prezirati Reuenthal i Mittermeyer, čija će moralna osjetila podivljati na Obersteinovu radikalnu pragmatičnost.
Drugi se dio Obersteinove tragedije sastoji u njihovom neprepoznavanju krucijane uloge i apsolutne nužnosti jednog takvog uma, koji će za percipirano više dobro pristati na samozatajan život u sjeni glavnih igrača na pozornici. Naposlijetku, izvor njegove satisfakcije je možda upravo u tome što ih može neprimjetno pomicati kako god poželi.
