četvrtak, 21. studenoga 2013. u 17:58 Objavio/la radicalDreamer


Možda i nije potpuno netočno da su otakui pojedinci skloniji dočekivanju nedjeljnjeg jutra uz društvo interneta i šarenih odsjaja s velikih zalona, nego li uz pripitu ekipu u obližnjem pakriću. No u njihovim se malim sobnim carstvima krcatim konzolama, megaposterima i figuricama poluobznaženih tinejdžerki događa toliko više od pasivnog konzumiranja medijskih sadržaja - učvršćuju se njihova neizmjerna hobistička ljubav i entuzijazam, koji ih s raznih strana svijeta združuju u jednu od najpovezanijih i najkreativnijih zajednica medijske i transkulturne imaginacije.  

U ovom ćemo se tekstu pobliže upoznati s njihovim hobističkim aktivnostima i oblicima doprinosa globalnoj disperziji kulturnog ležišta japanske multimedije, ali ćemo vidjeti i kako se dotični učinak može maksimizirati kada diplomatsko-politička elita prepozna i pametno iskoristi potencijale novih, atraktivnih formi izražavanja popt mange, animea i videoigara.

četvrtak, 14. studenoga 2013. u 23:40 Objavio/la radicalDreamer


Manga i anime su svuda oko nas; ako ih već  i niste čitali / gledali, za njih ste jednostavo morali čuti. Teško je zamisliti da bi uz tako dobru globalnu vidljivosti i impozantan komercijalni uspjeh Pokemona nešto moglo poći po krivom, zar ne? No je li doista tako - možemo li njihovu daljnju globalnu ekspanziju uzimati zdravo za gotovo? 

Dublji uvid u problematiku otkriva kako se manga i anime industrija svakom godinom bori sa sve većim gubicima - kako na globalnom, tako i na domaćem tržištu - a na općoj popularizaciji svojih proizvoda može zahvaliti ni više ni manje nego internetu i nelegalnim distributerima.   

U ovom ćemo tekstu analizirati postojeće prakse pakiranja, distribucije, izvoza i tržišne prilagodbe mange i animea i ukazati na njihove pozitivne i negativne aspekte, kao i problematizirati kojih bi se načela japanske pop-kulturne industrije trebale pridržavati žele li (p)ostati istinski globalno relevantne i konkurentne.

ponedjeljak, 4. studenoga 2013. u 18:51 Objavio/la radicalDreamer


Tržišna je ekspanzija mange i animea bez obzira na svoje konkretne uzroke bila popratna posljedica razvoja njihovih pop-kultunih industrija od same pojave ovih medija u modernom obliku. Euroamerička sredina se s njima upoznala još 60-ih i 70-ih kroz lokalizirane verzije znanstveno-fantastičnih, odnosno realističnih dramskih animiranih TV serija i neformalne distribucijske aktivnosti fanova, dok su se na Azijskom kontinentu teškom mukom probijali ilegalnim putem zbog rigorozne državne kontrole i negativnih povijesno-političkih konotacija kulturne japanizacije.

U ovom tekstu donosimo pregled razvoja, karakteristika i suvremenih tržišnih tendencija najvećih teritorija globalne ekspanzije mange i animea - Azije, SAD-a i Europe - i analiziramo načine na koji su ovi transformirali njihov kulturno-potrošački krajobraz.     

petak, 1. studenoga 2013. u 18:49 Objavio/la radicalDreamer


Leonardo Di Caprio je 1997. u globalnom hitu te jednom od najgledanijih filmova u japanskoj povijesti, Titanicu, ploveći prema Americi slavodobitno uskliknuo: "Ja sam kralj svijeta". I sve bi bilo u redu da isto to, samo godinu dana ranije, nije rekla još jedna baby-face plavuša u japanskim uredima Nintenda - Pikachu, anticipirajući svoje skoro tržišno i kulturno pokoravanje SAD-a pa i čitave zemaljske kugle. Implikacije Pikachovog trijumfa su velike - japanska pop-kulturna produkcija je napokon postala vidljiva i dostupna širokim masama te se uspijela nametnuti kao svojevrsno utočište pred tokovima agresivne, ali predvidive kulturne amerikanizacije.  

U tekstu koji slijedi raspravljamo o transformaciji međunarodnog imidža Japana iz gospodarske u kulturnu velesilu koja je promijenila ravnotežu snaga u globalizacijskim procesima; o ključnim momentima u ekspanziji i legitimizaciji japanske pop-kulture na Zapadu; te o razlozima njezine univerzalne atraktivnosti, ali i ograničenjima koja proizlaze iz specifične prirode iste.