Legend of the Galactic Heroes - III. dio

subota, 10. ožujka 2012. u 05:28 Objavio/la radicalDreamer


U trećem je dijelu LOGH prikaza objašnjena povijesno-politička pozadina središnjeg sukoba u franšizi s ciljem predstavljanja složenosti ovog fikcionalnog univerzuma. Dotične informacije se otkrivaju tek kasnije tijekom serije pa ukoliko smatrate da bi vam saznavanje istih moglo uskratiti užitak gledanja, pročitajte samo općenitije koncipirane dijelove označene rednim brojem 3.3. i 3.4., "Carstvo i Alijansa danas" te "Ostali akteri", koji predstavljaju glavne kolektivne igrače ovog galaktičkog rata.


3. SETTING >

Mapa LOGH galaksije s ucrtanim lokacijama najvažnijih kolektivnih aktera u ovoj priči.
Kako sam već i ranije napomenuo, LOGH u središte priče stavlja epski sraz dvaju država – Galaktičkog Carstva i Alijanse Slobodnih Planeta. Ovaj je povijesni sukob ispričan iz vrijednosnih perspektiva dvaju militarističkih genija, Reinharda von Lohengramma i Yanga-Wen-lija te velikog broja ljudi koji se oko njih okupljaju kako bi ostvarili ili obranili vlastite, te interese svojih nacionalnih država, odnosno određenih političkih koncepcija.

Pored navedenih sila, tijek i razrješenje ovog sukoba u znatnoj će mjeri odrediti još dvije involvirane frakcije isprva relativno nejasnih i prikrivenih motiva  - vlada autonomnog planeta u sklopu Galaktičkog Carstva i u ratu nepristranog Phezzana te tajanstvena religijska organizacija poznata pod nazivom Earth Cult.

Nakon što sam vas upoznao s općenitim svojstvima franšize i njenim specifičnostima, u ovom vas dijelu želim suočiti s konkretnim elementima njenog univerzuma. Nastojat ću a) kontekstualizirati središnji sukob, b) ukratko opisati političko-društvenu pozadinu glavnih kolektivnih aktera te c) vam prezentirati neke od najvažnijih i najdojmljivijih likova, njihove sažete biografije te psihološke profile, kako biste dokučili njihovu motivaciju i, općenito, genijalnost kojom ih serija osmišljava, prikazuje i dovodi u suodnose. U sklopu toga ću se referirati i na određena pitanja i ideje političkog, filozofskog i etičkog karaktera, koji su kroz navedene elemente aktualizirani.

- - -

3.1. OTISNUĆE U BESPUĆA GALAKSIJE >


3.1.1. Trinaestodnevni rat – apokalipsa danas

Nastanak vlade ujedinjenog čovječanstva.
Prvi relevantan punkt u novijoj fiktivnoj povijesti civilizacije koji LOGH navodi vezan je uz 2039. CE [Common Era] i relativno klasičan apokaliptički scenarij globalnog nuklearnog rata, koji je razorio glavninu zemaljskog pučanstva i gradova. Ovaj je sukob između Ujedinjenih Država Euroafrike [United States of Eurafrica] i Sjeverne Koalicije [Northern Coalition], poznatiji kao Trinaestodnevni rat [Thirteen Day War], stvorio mračnu eru gotovo stogodišnjeg kaosa i bezvlađa. 

Ona je okončana formiranjem Jedinstvene Zemaljske Vlade [United Earth Government, UEG] 2129. CE, koja putem Ministarstva svemira [Ministry of Space] ubrzo postaje nositeljem svemirsko-eksploracijskog programa, dugoročne strategije obnove i razvoja civilizacije koja se uzdigla iz pepela.

- - - 

3.1.2. Ekspanzija u svemir - naznake novog sukoba

Prva ekspanzija čovječanstva u svemir.
Narednih 500-tinjak godina prohujat će primarno u znaku širenja čovječanstva prostranstvima galaksije, zahvaljujući stvaranju i unapređivanju tehnologije putovanja bržeg od svjetlosti. Otkrićem prvog nastanjivog stranog planeta u orbiti zvijezde Canopus, svemirska će istraživanja dobiti vjetar u leđa, što će rezultirati nastankom kolonijalnog svijeta, ali i ovisnošću Zemlje o njihovim prirodnim resursima – upravo će to postati novo sjeme dalekosežnog razdora. 

Warp engine omogućio je ljudima putovanje svemirom brže od brzine svjetlosti.
Shvaćajući nužnost ekonomsko-transportne regulacije u novonastalim odnosima, UEG će kroz nekoliko etapa restrukturirati Ministarstvo svemira te mu dati ingerencije da kontrolira i usmjerava ključan aspekt galaktičke trgovine i putovanja te osigurava poštivanje kolonijalnih prava. Problem će nastati kada Ministarstvo preraste u specijalni policijski odred [Space Force] „naoružanog plemstva“ zabrinjavajućeg političko-ekomonskog monopola unutar zemaljske vlade. Ovaj će biti iskorišten kao sredstvo militarističke opresije prema kolonijama u narednom Zemaljsko-Sirijanskom ratu [Earth-Sirius War] (2689.-2707. CE).

- - -

3.1.3. Zemlja vs. kolonije – uvertira u novi rat

Kolonijalni svjetovi postali su proizvodni pogoni sa obespravljenim radnim stanovništvom.
Kako je čovječanstvo početkom 27. stoljeća iscrpilo gotovo sve prirodne resurse matičnog planeta, Zemljani su se našli u nemiloj situaciji egzistencijalne ovisnosti o kolonijalnim dobrima. Pribojavajući se preslobodne i manipulativne prirode njihove trgovinsko-porezne politike, UEG će ih nemilosrdno pritisnuti svojom produženom rukom, Svemirskim snagama, u pokušaju da obuzdaju kolonijalnu ekonomiju i učine ju izvozno ovisnom o trgovinskom prometu sa Zemljom. U tom je cilju vlada počela demonstrirati izrazito eksploatističku politiku prema dominionskim svjetovima, tretirajući njihovo stanovništvo kao svojevrsno roblje, te limitirati doseg političke moći kolonija u zajedničkom Kongresu [Humanity Congress].

Parlamentarne svađe i postanak Srijanskog revolucionarnog kongresa.
Osiromašeno se zaleđe u cilju zalaganja za svoja prava organiziralo u labavi koalicijski Protuzemaljski pokret [Anti-Earth Movement], a nakon neuspjelih pregovora oformilo je i autonomni Sirijanski revolucionarni kongres [Sirian Revolutionary Congress], proglasivši neovisnost od plutokratnih zemaljskih elita. Unatoč formalnom priznavanju njihove autonomije od strane UEG-a, Svemirske su snage zapalile iskru rata izvršivši napad na jedan od kolonijalnih planeta.

- - -

3.1.4. Sirijanska Republika - ostavština sukoba

U krvavoj noći nitko nije bio pošteđen.
Neviđeni masakr stanovništa, koje je u ovoj dijaboličnoj orgiji nagona u potpunosti obezvrijeđeno, opljačkano i spaljeno bez obzira na dob i spol, postalo je poznato kao Krvava noć [Bloody Night], a njezina će stravična ostavština, kroz djelovanje nekolicine karizmatičnih revolucionara, ujediniti kolonije u Crnu Flotu [Black Fleet], vojni rukavac pod kapom Sirijanskog kongresa. Unatoč brojčanoj inferiornosti, Flota će u manje od 15 godina uspijeti satrti Svemirske snage, osvojiti Zemlju te uprizoriti jednako krvavu odmazdu nad izgladnjelim stanovništvom, koja će ponovno devastirati ljudsku civilizaciju.

Pripadnici Svemirske snage rezali su prste i čupali čeljusti kako bi došli do zlata.
Zanimljivo je kako LOGH kroz svoju povijest ukazuje na dvostruku prirodu rata. S jedne strane, rat se uvijek pokazuje katalizatorom ljudske pohlepe i obijesti te razuzdavačem vulgarnih nagona, koji u svojoj egocentričnoj orijentaciji ignoriraju odnose logike i morala te vrijednosno prožete kolektivne ciljeve. U Krvavoj se noći sva uzaludnost i uvrnutost rata manifestirala u bespoštednom, životinjskom internom sukobu Svemirskih snaga oko podijele otuđenog plijena, dok se Sirijanska republika [Sirian Republic], nastala po završetku ovog sukoba, u samo nekoliko godina urušila zbog suludog jurišanja nekadašnjih prijatelja i suboraca na političku moć. Nakon kratkog perioda obijesne diktature jednoga od njih, Sirijansko se Carstvo [Sirian Empire] raspalo i zauvijek nestalo kao i bezbroj drugih teritorijalno-političkih struktura tijekom ljudske povijesti.

- - -

3.1.5. Zlatna era čovječanstva
Ovaj puta ljudi su zašli u još dublje predjele galaksije. 
S druga se strane implicira hegelovska kontroverza o konfliktu kao  mehanizmu autoregulacije ugrađenom u prirodu samoga društva. Kako će to pokazati i naredni događaji iz bogate povijesti ove civilizacije, ona se nakon poratne devastacije uvijek ponovno osovljava na noge poput  Feniksa iz pepela, pročišćena od inhibirajućih impulsa sukoba ili dekadencije, kao logičnog slijeda razorne statike izazvane predugim periodima društvenog prosperiteta. Civilizaciji to u načelu omogućuje svjež i motiviran početak, neopterećen tenzijama potopljene ere. 

Svemirski pirati u jednom od svojih nemilosrdnih pljačkaških pohoda.
Tako je i ova civilizacija kroz narednih stotinjak godina iznikla iz pepela prethodnoga rata te ponovno ujedinjena u Galaktičku Republiku [Galactic Republic] (2801. CE) i pod novim Univerzanim kalendarom [UC] krenula u još intezivnije i dublje osvajanje svemira. Period povijesti u kojem su ljudi dosegli do same jezgre galaksije, naselivši takozvane Granične svjetove [Frontier Worlds], povjesničari su prozvali Zlatnim dobom čovječanstva [Golden Age of Humanity], mitologijskom erom koju mnogi likovi u seriji zavidno evociraju kao nedostižan ideal.

Ona je potrajala oko 200-tinjak godina i donekle su ju zasjenili sukobi sa Svemirskim piratima [Space Pirates], dezorganiziranim skupinama nasilnih galaktičkih pljačkaša, koji su remetili svakodnevni transport ljudi i dobara diljem Republike. Ona će se s njima hvatati u koštac u nizu Piratskih ratova [Pirate Wars], koji će potrajati sve do 288 UC, kada će ih napokon okončati mladi militaristički genij i budući diktator Rudolph von Goldenbaum.

- - -

3.2. CARSTVO I ALIJASA - POZADINA KONFLIKTA >


3.2.1. Uspon Rudolpha von Goldenbauma

Mladi Rudolph munjevitom se brzinom domogao vlasi u Republici.
Jednim od ključnih preduvjeta u ostvarivanju i održavanju civilizacijskog zamaha pokazuje se sposobnost vlasti da kroz centralizaciju autoriteta i resursa omogući stvaranje ujedinjavajuće vizije društvenog razvoja. S obzirom da se ona vlast koja si prisvaja obvezu kontrole društvenoga zdravlja uvijek nalazi na tankoj granici s mogućnošću manifestacije taštine vlastodržaca u ovaj ili onaj oblik fašističke diktature, a samim time i s eksplicitnim dokidanjem osobnih i društvenih sloboda, periodi prosperiteta usmjeravanog čvrstom rukom političke ili vojne represije predstavljaju tek kratkoročan privid. 

Kriza morala: seks, droga, bezakonje i misticizam u potpunosti su obuzeli dekadentno društvo Republike.
To će se najbolje ogledati na primjeru Galaktičkog Carstva [Galactic Empire], totalitarne monarhije koja će izniknuti na slomljenim krilima Zlatne ere. Nova društvena i moralna kriza Republike pokucala je na vrata veoma tiho: iscrpljenost znanosti i tehnologije, koje u datom trenutku nisu mogle ponuditi više, u kombinaciji sa sveprožimajućom areligioznošću društva uvjetovanom pristranim interpretacijama novije mračne povijesti, uzrokovali su apatiju i depolitizaciju masa te njeno okretanje hedonističkom životarenju i bezakonju.

Ni ne slute što ih čeka nakon Rudolphovog dolaska na vlast...
Dezorganizirano društvo potrebito reda i jasne vizije usmjerit će konzervativnom ideologijom bivši republički admiral i heroj Piratskih ratova, Rudolph von Goldenbaum. Rudolph je svoju popularnost i karizmu iskoristio za proboj na političku scenu kojom je ubrzo u potpunosti ovladao, simptomatično se hitlerovski i kroz doskakanje zakonu, istovremeno domogavši pozicije Predsjednika i Premijera.

Najutjecajniji čovjek u Republici će se 310. UC proglasiti carem Galaktičkog Imperija uz opću euforiju zadivljenih i slijepih masa. Njegov će se početni idealizam izobličiti apsolutno-koruptivnom snagom vrhovne moći te se pretvoriti u neviđeni teror u povijesti ljudskoga roda. S dotičnom godinom na snagu stupa novi Imperijalni kalendar [IC].

- - -

3.2.2. Galaktičko Carstvo – period fašističke diktature

Ostarjeli autokrat i jedan od najvećih zločinaca u povijesti - Rudolph von Goldenbaum.
Rudolphovu je viziju, koja predstavlja očiglednu magnifikaciju nacističke zločinačke koncepcije u Drugom svjetskom ratu, odnosno doslovnu interpretaciju nietzscheovskih filozofskih propitkivanja, pratila ideja o nužnosti stvaranja ultimativnog ljudskog društva utemeljenog na načelu prirodne selekcije, odnosno vladavini najjačih i genetskom puritanstvu. Uvjeren da provodi svetu dužnost prema ljudskom rodu i da će uspjeti stvoriti idealno društvo vječitog izobilja, diktator je krenuo u krvavu provedbu stvaranja moćnog i centraliziranog Carstva. 

Što valja, valja: i u budućnosti se oslanjaju na dobre, stare metode egzekucije.
Njegov prvi politički potez, koji će označiti početak 40-godišnje vladavine nepojmljivog terora, bio je ustoličenje Odjela za društvenu disciplinu [Department of Social Discipline], svojevrsne tajne policije u sklopu Ministarstva unutrašnjih poslova, koju će koristiti za obračunavanje s nepoželjnim državnim elementima i provedbu eugeničke politike formulirane Aktom o isključenju inferiornih gena [Inferior Genes Exclusion Act].

Dotična je politika predviđala prisilnu sterilizaciju ili smaknuće pojedinaca s nepoželjnim genetskim materijalom – siromašnih, invalida i mentalno bolesnih. Odjel je njezinim nametanjem samo u prvoj godini Rudolphove strahovlade pobio oko 4 od ukupno 300 milijardi stanovnika Carstva, a mnogi su otimani, mučeni, podvrgavani eksperimentima ili ubijeni pod optužbom konspirativnog djelovanja bez prethodnog pravosudnog procesa.

Pravi holokaust: WWII bio je očit uzor uprizorenju strahota za vrijeme Rudolphove vladavine.
 Uslijedilo je ukidanje Kongresa, nositelja i simbola višestoljetne demoracije, socijalne politike prema siromašnima te uvođenje kastinskog sustava. Glavnu riječ u njemu imalo je Visoko plemstvo [High Nobility], plutokratna elita podobnih ultrakonzervativaca, koja je trebala činiti kralježnicu Rudolphovog Carstva.

Nakon duge i ekstremne vladavine, Rudolph je za sobom ostavio izmučen puk željan nekadašnjih demokratskih sloboda te dugovječnu dinastiju Goldenbauma koja će ga na nasljeđu straha nastaviti ugnjetavati narednih gotovo 450 godina.  

- - -

3.2.3. Dinastija Goldenbauma – povijest taštine, represije i stagnacije

Grb dinastije Goldenbaum.
Ključnu ulogu u usidrenju Goldenbauma kao stabilne dinastije i učvršćivanju autoriteta odigrao je Sigismund I., Rudolphov unuk i nasljednik na tronu, koji je uz potporu visokog plemstva brutalno u krvi ugušio erupciju prodemokratskih prosvjeda ohrabrenog puka, što su nakon diktatorove smrti izbili diljem Carstva. Ono će kroz narednih nekoliko stoljeća prolaziti kroz različite, svijetlije i mračnije etape, obilježene dvama dominantnim karakteristikama.

Na planu države, odnosno dvora, odvijat će se bespoštedna unutardinastička borba za nasljedstvo – ova će međuigra taštine i pohlepe preusmjeriti sve kreativne kapacitete Carstva s razvojnih imperativa na formalne beznačajnosti. U dugoročnoj perspektivi, varijabilna kvaliteta karaktera vladara i njihovih vladavina oslabit će monarhiju, govoreći pritom u korist Wen-lijeve teze o konceptualnoj nepraktičnosti diktature, kao oblika vladavine suviše ovisnog o karizmatskom potencijalu njenog obnašatelja.   
Dvorske konspiracije oduzet će brojne živote i omlitaviti političko vodstvo Carstva.
Društvo će se pak zakukuljiti u razornu stagnaciju poduprtu konzervativnošću plemstva i njegovim cementiranjem postojeće socijalne strukture. Meritokratska koncepcija oligarhije koju je za života podupirao Rudolph, u skladu s idealom preživljavanja najsposobnijih, a koja je pružala mogućnost uzlazne mobilnosti na vertikali društvene stratifikacije, s vremenom će se osuti zbog bojazni povlaštene klase za vlastiti položaj, prezervacija kojeg joj jamči ekonomski i politički monopol.    

Problemi će se nagomilati tim više što će golemo, ali tromo i iznutra slabo Carstvo, ubrzo ući u 150-godišnji sukob s novom stasajućom galaktičkom silom – Alijansom Slobodnih Planeta [Free Planets Alliance].

- - -

3.2.4. Free Planets Alliance - buntovništvo s razlogom

Borac za slobodu, Arle Heinessen.
Unatoč Sigismungovom slamanju krila demokratskim impulsima u zemlji, velike će se promjene svejedno dogoditi zahvaljujući nepokolebljivom duhu republikanskog vizionara i budućeg simbola demokracije, Arlea Heinessena. Mladi Arle bio je protjeran u prisilni radni kamp na galaktički planet Altair VII, gdje će doći na ingenioznu zamisao da iskoristi izobilje tamošnjeg resursa, prirodnog suhog leda, kao kamuflažu za izgradnju Egzoduške Flote [Exodus Feet], oko 100-tinjak golemih migracijskih svemirskih letjelica predviđenih za organizirani bijeg stanovništa planeta iz Galaktičkog Carstva.    

Bjegunci konačno pronalaze nastanjivo tlo buduće Alijanse Slobodnih Planeta.
Arleu će plan poći za rukom te će se s 400,000 ljudi otisnuti u bespuća svemira u potrazi za nastanjivim svijetom, slobodnim od gušeće monarhističke tiranije. Ova će se povorka u svom simboličnom i teškom Maršu od 10,000 svjetlosnih godina [10,000 Light-years Long March] prorijediti gotovo za 2/3 te u međuvremenu ispratiti nesretno stradalog hrabrog vođu, dok konačno ne pronađe nastanjivo tlo u Siggitariuškom rukavcu [Sigittarius Arm] iza Iserlohnskog koridora [Isehrlon Corridom]. Izbjeglice će također ponovno usvojiti Univerzalni kalendar [UC] prema kojem će nastaviti brojati godine.

Heinessena je naslijedio najbolji prijatelj Kim Hua, a marš se napokon zaustavio na jednom od planeta u Zvjezdanoj zoni Barlat [Barlat Starzone], gdje 527 UC izniče nova idealistička demokratska republika, Free Planets Alliance s glavnim gradom Heinessenopolisom. Iako sa skromnim počecima u pogledu stanovništva i resursa, FPA će ubrzo doživjeti društveni i ekonomski zamah, koji se neće zaustaviti ni početnih godina otvorenog rata s Galaktičkim Carstvom.

- - -

3.2.5. Početak 150-godišnjeg rata  – prvi sraz titana

Stotinjak će godina mira što ga je uživala Alijansa prekinuti prvi kontakt s Galaktičkim Carstvom, koji je ostvaren 640 UC. Slučajno otkrivši nastanjene teiritorije Alijanse, Carstvo će pod vladavinom Friedricha III. poslati borbenu flotu na „odbjegle pobunjenike“, ali će ubrzo doživjeti i prvi neočekivan i kolosalan poraz u Bitci kod Dagona [Battle of Dagon].

Ova će bitka s jedne strane osvijestiti pozaspale vlastodršce Carstva u pogledu inertnosti monarhije i nužnosti reorganiziranja vojske. Problem će predstavljati nedostatak sposobnosti i volje Goldenbauma da provedu nužne državne i vojne reforme te izgrade jasnu i realnu borbenu strategiju. Promjene će morati pričekati uspon Reinharda von Lohengramma, a Carstvo će se dotada dodatno iscrpiti kroz kontinuiranu i dezorijentiranu ofenzivu u odnosu na Alijansu, koja će dovesti do pat pozicije obiju strana.
Friedrich III dobit će nadimak "Poraženi" radi moralnog udarca koji će Carstvo doživjeti za njegove kampanje protiv Alijanse.
S druge će potaknuti masovne prebjege iz Carstva u Alijansu, što će uzrokovati njezin demografski procvat i eksponencijalni razvoj vojne mašinerije. U konačnici će se zahuktala militarizacija države pokazati pogubnom po kvalitetu demokracije i društveno blagostanje. Otkrivanjem nove kontaktne rute među zemljama, one koja prolazi Phezzanskim koridorom [Phezzan Corridor], sukob će se donekle transfomirati, a Phezzan će postati jezičak na vagi ovog bezizlaznog rata.      

- - -

3.3. CARSTVO I ALIJANSA DANAS >


3.3.1. Temeljni politiko-filozofski problem serije
Dvoje heroja, dvije suprotstavljene koncepcije vladavine: koja može donijeti dugoročniju stabilnost i mir čovječanstvu?
Razmatranje dosadašnjih primjera postanaka i padova različitih ljudskih zajednica u ovom fiktivnom vremenskom tijeku lako nas može navesti put teorije socijalnog fatalizma – period procvata nužno je popraćen periodom sukoba, s obzirom na nepostojanje adekvatnog modela političko-društvenog uređenja koji bi ga bio sposoban dugoročno prezervirati; suviše slobode izvitoperuje moral zajednice, koji čini kičmu njezine opstojnosti, te uzrokuje imploziju društva, dok suviše kontrole podrazumijeva postojanje tempirane bombe frustracija čija je eksplozija neminovna. Da se obrazac dosljedno ponavlja, pokazat će uoči i tijekom radnje glavne serije i primjeri Galaktičkog Carstva te Alijanse Slobodnih Planeta.

Među ključnim pitanjima koje postavlja ova serija nalazi se upravo ovo: postoji li, temeljem analize povijesti civilizacija i političke prakse, takav oblik vladavine koji bi bar donekle mogao otupiti oštrice ovog dvosjeklog mača i osporiti sumorno viđenje povijesti kao morbidnog, bezizlaznog ciklusa prosperiteta i uništenja?

Ovo će promišljanje zaokupiti i jednog od glavnih likova serije, Yanga Wen-lija, tim više kako će promatrati učinke provođenja Reinhardove vizije harmoničnog i ujedinjenog svijeta blagostanja, motivirane infantilnom pohlepom ambicioznog idealista, a iskovane kompetencijom i talentom karizmatika te budućeg benevolentnog diktatora.

- - -

3.3.2. Truljenje sustava pod paskom nekompetentnih elita

Zastava Galaktičkog Carstva.
U represivne sisteme poput Galaktičkog Carstva apriorno je ugrađena klica sukoba, čija je eskalacija samo pitanje vremena - bilo u vidu osviještenog, revolucionarnog potraživanja oduzetih sloboda od strane masa ili bespoštedne interne borbe vlastodržaca za još više moći – ili oboje. Također, njihovo ustrojstvo temeljeno na podjeli povlastica kroz nasljedstvo umjesto konkretne zasluge i sposobnost, uzrokuje neracionalnu alokaciju resursa, proizvodi glomazan, samodostatan i neefikasan birokratski aparat i nekompetentne elite na čelu države te time slabi sustav, inhibirajući mogućnost razvoja društva u cjelini.

Ova sumorna perspektiva u potpunosti je zavila Galaktičko Carstvo s početka priče središnje OVA-e,  koja je smještena krajem osmog stoljeća po Univerzalnom kalendaru. U to je vrijeme u tijeku sukob s demokratskom Alijansom, koju Carstvo ne priznaje kao suverenu naciju, već promiče kampanju „oslobođenja naroda Carstva od zavođenja republikanskih pobunjenika“.

- - -

3.3.3. Opći profil Carstva
Neue Sanssouci, sjedište vladara Galaktičkog Carstva na planetu Odinu.
Rekapitulirajmo - Galaktičko je Carstvo organizirano kao birokratizirana feudalna monarhija na čelu s dinastijom Goldenbaum, čije se većinski agrarno društvo temelji na kastinskoj podjeli, a koja ide u korist povlaštenoj klasi visokog plemstva. Njihova obijest, rasipnost i korupcija, omogućeni zahvaljujući načelu čistoće obiteljske loze kao izvora utjecaja i izobilja, prožimaju sve aspekte monarhije. S apatičnim Friedrichom IV. na vlasti, kojemu je draže uživanje u društvu dvorskih kurtizana na privatnim balovima i zabavama, nego li bavljenje politikom, visoko je plemstvo u potpunosti ovladalo kormilom Carstva i svojom mlitavošću zarazilo vojnu aparaturu. 

Visoko plemstvo ležerno se zabavlja dok zemlja tone sve dublje i dublje.
 U koncepciji Carstva osjeća se očit utjecaj pruskog društva sa sredine 19. stoljeća, a obilježava ga sveprisutna germanizacija, kako u nazivlju, tako i u naznačenoj mitologiji (serijal kao čestu referencu uzima opus njemačkog skladatelja Richarda Wagnera). LOGH sugerira i prisutnost koncepta Valhale te štovanje Odina kao vrhovnog božanstva u ovome društvu. Kroz seriju se u više navrata prikazuju religijske građevine modelirane po uzoru na kršćanske crkve, koje su prisutne u glavnom gradu Carstva, no nikada se ne objašnjava pozadina religije u čijem su one posjedstvu. 

Aktualni apatični car Friedrich IV.
Zaključak do kojeg se može doći gledanjem LOGH-a je da dotične građevine, kao i spomenuti koncepti ne predstavljaju toliko sredstvo, odnosno predmet vjeroispovjednog i bogobojaznog štovanja, koliko dio nacionalnog mitološkog nasljeđa kojim se barata kao povremenom referencom u konverzacijama. Stanovnici Carstva u načelu ne demonstriraju religiozno ponašanje, pored rijetkih pripadnika Earth Culta, što upućuje na dominantno civilan karakter monarhije. 

- - -

3.3.3. Nečujna implozija jedne korumpirane demokracije

Zastava Alijanse Slobodnih Planeta.
Republikanska demokracija također dolazi sa svojstvenim setom prijetnji, moguće i daleko razornijeg dosega te perfidnije prirode od onih koje razaraju autoritarna društva. Često izborene krvavom mukom i u idealističkom zanosu, demokracije se nakon nekog vremena suočavaju s posve prizemnim izazovima realnosti, koji obično iziskuju politički pragmatičnije vodstvo. Najgora bolest koja ih takvim slijedom razvoja pogađa jest korupcija elita koja s vremenom postaje epidemijom i svojevrsnom pseudovrijednosnom orijentacijom čitavog društva.

S obzirom da djeluje prikriveno, pozadinski i sofisticirano, te jednako nečujno urušava strukturu društva, daleko je opasnija od fašističke diktature, koja se zahvaljujući gromoglasnoj ekspresiji svog vrijednosnog radikalizma na vrijeme može prepoznati i odstraniti. Iznenadna ratna situacija u odnose u demokratskom društvu i državi unosi novu platformu, a ona postaje podmazivačem političkog i socijalnog oportunizma te rasadištem ratnog profiterstva. U takvoj je perspektivi zaglibila i Alijansa Slobodnih Planeta tijekom dugog i iscrpljujućeg rata s Carstvom.

- - -

3.3.4. Opći profil Alijanse
Pogled na Heinessenopolis.
FPA je država utemeljena na idealima republikanske demokracije, koja je tijekom 150-godišnjeg rata s Galaktičkim Carstvom zapala u duboku krizu morala. Korumpirani i oportuni predstavnici vlasti politički su ostricizirali manjinu preostalih gorljivih idealista, štiteći zakonima neskladnim s javnim interesom povlaštenu klasu ekonomskih moćnika. Ubrzo su se pojavile i naznake gospodarske krize, uzrokovane prekomjernim vanjskim dugom prema Phezzanu, koji je stvoren kako bi se mogla financirati vojna kampanja protiv Carstva.

Povijest se ponavlja: dok političari zapodjevaju rat, ljudi žele ljubav i mir.
 Opća militarizacija države reflektirala se na društvo kroz povećanje represije državnog aparata u odnosu na civilni aktivizam i, općenito, slobodu izražavanja te kroz staganciju industrijskog i obrazovnog sektora, koje je mimoišla glavnina financijske preraspodjele usmjerene primarno na vojsku. 

Jub Trunicht oličenje je političke korupcije i demagogije.
 U nastojanju da ujedini naciju u ideji „oslobađanja potlaćenog stanovništva Carstva“, administracija je pod utjecajem perspektivnog političara i oportunista Joba Trunichta udarila na snažnu antiratnu frontu, kroz djelovanje nasilne paravojne postrojbe bivših militanata, Patriotic Knights Corps. Veliko ogorčenje građanstva uzrokovala je i pristrana politika vojne mobilizacije, kojom su elite manipulirale kako bi sebe i svoje obitelji zaštitle od strahota rata.

- - - 

3.4. OSTALI AKTERI >


3.4.1. Phezzan – manevrirajuća ekonomska velesila
Tašti oligarh Adrian Rubinsky, upravitelj Phezzana.
Phezzan je izrazito zanimljiv akter u univerzumu LOGH-a te rasadište najvećeg dijela konspirativnih aktivnosti. Riječ je o autonomnoj oblasti unutar Galaktičkog Carstva, koja je taj status ostvarila 682 UC zahvaljujući začudno plodotvornom lobiranju njezinog osnivača Leopolda Lappea, čija pozadina nikada nije u potpunosti razjašnjena. Formalno prisežući odanost caru, a u stvarnosti uživajući nesputanu slobodu, Phezzan je u veoma kratkom roku postao ekonomska velesila, služeći kao platforma slobodne trgovinske razmjene i diplomatskih aktivnosti između zaračenog Carstva i  Alijanse. 

Rubinsky sa svojom zavodljivom i tajnovitom priležnicom Dominique.
Povlašteni će mu položaj otvoriti manevarski prostor u pokušaju ostvarivanja još većeg političkog utjecaja i nacionalnog prosperiteta. Kroz financiranje oslabljene Alijanse i otkup njezinog vanjskog duga, osigurat će značajan utjecaj u njezinom političkom vrhu, što će Phezzan u krajnjoj liniji učiniti svojevrsnim manipulatorom zaračenim marionetama, s ciljem ratnog profiterstva na prolongiranom sukobu. S obzirom da kao autonomna regija nema pravo na vlastitu vojsku, ekonomija će postati njegovim primarnim i daleko učinkovitijim oružjem.

U vrijeme početka središnje priče, na čelu političkog vodstva Phezzana nalazi se tajanstveni i samovoljni oligarh Adrian Rubinsky, čiji će motivi dugo vremena ostati veoma dobro prikriveni.

- - -

3.4.2. Earth Cult – organizirana religija kao političko oružje

DeVillers, podli vođa Terraističke Crkve.
Poznat i pod nazivima Terraism, Terraist Church te Earth Church, ovaj je vjerski kult jedini poznati primjer organizirane religije u svijetu LOGH-a. Mada je serijal veoma škrt u otkrivanju pojedinosti o istoj, naznačit će kako je sukus njezinog vjerskog programa zalaganje za povratak čovječanstva svojim korijenima, odnosno matičnom planetu Zemlji, koja je nakon Zemaljsko-Sirijanskoga rata i rapidne ekspanzije u centar galaksije ostala prilično zaboravljena.

Iako se sjedište ove religije nalazi upravo na Zemlji, a njezini su sljedbenici, kao i sakralni objekti, rašireni diljem napučenog dijela galaksije, operativno joj je vodstvo vezano uz Phezzan, koji čini središte megalomanskog plana njezinih vođa. Vršeći prikriveni utjecaj iza kulisa političke pozornice, oni će kroz niz manipulativnih i terorističkih aktivnosti, kojima su nerijetko skloni, pokušati na eksploataciji sukoba između galaktičkih velesila udariti temelje teokratkoj državnoj formaciji i ponovno ujediniti ljudski rod.

Kako do sljedbenika: jednostavnije ih je omamiti drogama nego opiti ideologijom.
Terraism je poprilično jednoznačno predstavljen kao namjerna i organizirana obmana lakovjernih masa, kako bi se ove opile politički motiviranim idejama njezinih nositelja. Ovdje ne želim pristrano kritizirati dotični pristup, koji dobrim djelom pričinja vjerni odraz odnosa u realnom svjetu, već nedovoljnu posvećenost razradi vjerskog elementa, odnosno odsustvo transcendentalnog, kao nečeg inherentnog svakoj vjeri, koja stoji u pozadini svojeg organiziranog oblika.

Terraism nema razvijenu mitologiju niti stukturu transcendentalnih motiva koji bi činili primarni objekt štovanja njezinih poklonika. Veličanje Zemlje kao svetog tla nije poduprto adekvatnim mitom, kao elementom nadnaravnoga i direktnim motivatorom osjećaja strahopoštovanja. Čini se kako isto izaziva tek neobjašnjivo bogobojazna pojava vrhovnog terraističkog svećenika, koji mase nastoji kontolirati relativno zrakopraznim uvjeravanjem u svoje nadnaravne moći te posredstvom halucinogenih droga. 

Borbeni vjernici Crkve spremni su položiti svoje živote za poprilično nejasna  uvjerenja.
Moguće je kako se Terraism, upravo poput Yevona (Final Fantasy X, PS2), predstavlja utočištem napaćenima i izgubljenima u zaraćenome svijetu, koji grčevito tragaju za nekim oblikom utjehe i nade. Pritom je njegov prikaz izrazito martirološki obojen, s obzirom na fanatičnu spremnost na mučeništvo njezinih sljedbenika, kao nužnu žrtvu za ostvarenje ideje ujedinjenja i mira. Kako ovdje ujedinjujuću snagu stada ne predstavlja transcendentalna, već ideološka opijenost, na Terraism bi se prije moglo gledati kao na ekstemistički kult, nego kao na religiju u pravom smislu te riječi.

Oznake: , , , , , , , , ,