utorak, 9. studenoga 2010. u 14:40 Objavio/la radicalDreamer


Zagrebački Muzej Mimara je na tjedan dana (23.-30. listopada) postao poprište događanja pod nazivom "Japanski tjedan kulture", koje je organiziralo Veleposlanstvo Japana u Republici Hrvatskoj. Program je osmišljen s namjerom prisnijeg kulturnog zbližavanja dvaju zemalja i pobuđivanja interesa hrvatske javnosti u odnosu na bogatu tradiciju ove dalekoistočne zemlje.


Bogat i za javnost u potpunosti otvoren kulturni program u Mimari, koji je tijekom tjedan dana upriličio razne prezentacije, predavanja, radionice i natjecanja, otvorio je u subotu 23. listopada Veleposlanik Japana u Hrvatskoj, Yoshio Tamura, pozdravnim riječima upućenima okupljenome mnoštvu u kojem su se našli i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić te supruga sadašnjeg hrvatskog predsjednika, Tatjana Josipović

Tamura je skrenuo pozornost na brojne kulturološke i tradicijske posebnosti Japana, poput japanske kaligrafije, origamija, ikebane, haiku pjesništva, igre Igo, temari lopti i Hina lutki te čajne ceremonije, od kojih su posjetitelji mnoge od utorka mogli razgledati u slobodnom postavu. Znatiželjnici su se, osim prezentacija dotičnih posebnosti i razgledavanja zanimljivih izložaka, mogli okušati i u haiku te origami radionicama.

Manifestacija je zatvorena u subotu 30. listopada natjecanjem u govorništvu na japanskom jeziku.

Kratak presjek s pripadnim opisima kroz najzanimljivije izloške s Izložbe možete pronaći u fotogaleriji u nastavku.


Haiga - predstavlja umjetničku formu u kojoj se međusobno nadopunjuju slika/fotografija i klasična japanska poetska forma sastavljena od trostiha sa 17 slogova u rasporedu 5-7-5, haiku. Haiku, odnosno haiga se bazira na objektivnom, često hladnom i nepersonaliziranom zapažanju, odnosno "slikanju" ne(običnih) trenutaka iz svakodnevnog života. Izloženi primjerci su bili radovi uglavnom hrvatskih haiku pjesnika.



Origami - umjetnost savijanja papira (koji izvorno potječe iz Kine) od kojeg se oblikuju razne trodimenzionalne figure životinja, ljudi i predmeta. Ovo umijeće je duboko ukorijenjeno u japansku vjersku tradiciju, ali i svakodnevni život do te mjere da u srednjem vijeku postoje posebne škole bontona gdje se podučava pravilnom savijanju pisama i omatanju poklona. 



Kaligrafija - visoko razvijena forma umjetničkog izražaja koja se sastoji u ispisivanju japanskih simbola i ideograma na papir pomoću tinte ili tuša. Ovaj se oblik umjetnosti, koji formom podsjeća na zapadnjačke tehnike krasopisa, ne procjenjuje samo prema svojem izgledu, nego i s obzirom na odabrane/naslikane simbole te, u pravilu, ima dublje značenje. Podučavanje kaligrafiji je obvezno u japanskom osnovnoškolskom sustavu, a slijedom tradicije se 2. siječnja još uvijek prakticira običaj kakizome (ispisivanje poruka sreće i dobrih želja za Novu godinu).



Hina lutke - ove skupocjene lutke koje se izrađuju od porculana i tradicionalnih materijala za izradu kimona vežu se uz Festival lutaka 3. ožujka. (obilježava se još od Edo razdoblja (17.-19. st.)). Lutke se slažu na stepenasto postolje te uprizoruju ceremonijalno dvorsko vjenčanje u Heian razdoblju (8.-12. st.), a predstavljaju cara i caricu, dvorske dame, muzičare, ministre i čuvare s predmetima poput škrinjica i poklona na najnižoj stepenici. Uz Hina lutke je vezano vjerovanje da na sebe mogu preuzeti ljudske grijehe i zle duhove te tako mladim djevojkama osigurati sretnu udaju.



Čajna ceremonija - zahvaljujući svojoj rijetkosti, ovaj je uvozni proizvod iz Kine veoma cijenjen tijekom japanske povijesti, a poseban način njegova ispijanja utemeljen u 8. st. predstavlja puno više od tradicijskog običaja ili upoznatosti s manirama ponašanja - Sen no Rikyu u 16. st. razvija vlastitu teoriju i filozofiju čaja duboko utemeljenu u učenjima zen-budima. Čaj je isprva korišten u strogo medicinske svrhe od strane svećenstva, a kasnije kao napitak postaje omiljen među višim staležima. Ceremonija čaja predstavlja izraz unutrašnjeg mira naglašavajući usklađenost duha s elegantnim pokretima tijela pri čemu do izražaja dolaze vrline zahvalnosti, poštovanja i gostoprimstva.



Dan dječaka - raznobojni šaranoliki vjetrokazi vijore se ispred japanskih kuća početkom svibnja, a uoči proslave običaja čiji korijeni sežu u 17. st. Tada su plemićke obitelji počele s tradicijom isticanja zastava ispred svojih kuća 5. svibnja u znak obilježavanja i proslave rođenja svojih sinova-nasljednika. Građanske obitelji, kojima isticanje zastava nije bilo dopušteno, su na isti datum počele izlagati vjetrokaze u obliku šarana - životinje kojoj se prema tradiciji pripisuju obilježja poželjna kod muške djece - odlučnost, snaga i izdržljivot.



Ikebana - umjetnost cvjetnog aranžiranja stara je oko 600 godina, a u početku je bila vezena uz religijske prakse te su se njome bavili isključivo muškarci višeg društvenog statusa (svećenici i plemići). Danas predstavlja oblik umjetnosti nezavisan od svojih religijskih korijena, ali zadržava svojevrsnu dozu simbolizma i filozofije.

foto: radicalDreamer