S preko 60% proizvedenih animiranih uradaka u globalnom
opticaju i nekoliko milijuna prodanih stripovskih časopisa na tjednoj bazi, Japan
se može smatrati suverenim svjetskim vladarom na području ovih medija, ali i
jednim ogromnim, samodostatnim kulturno-potrošačkim društvom - drugim po
veličini na svijetu.
U ovom tekstu govorimo o tome na koji su način silnice
kapitalizma ispreplele i dovele u razvojnu međuovisnost japansku stripovsku i animatorsku
umjetničku kreaciju s potrošačkom industrijom, oformivši zastrašujuću mašineriju pop-kulturne
proizvodnje, čiju kičmu čine pomno tržišno segmentiranje i lucidno povezivanje imaginarnih svjetova kroz
čitav niz medijskih formata i materijalnih dobara putem snage dojmljive pojavnosti dvodimenzonalnih likova, tj. nenadmašnog grafičko-dizajnerskog umijeća.
